Opoziv bi mogao započeti u siječnju 2019.
Preduvjet je da na izborima 2018. demokrati osvoje većinu u Zastupničkom domu
Samo 39,5% Amerikanaca odobrava način na koji on vodi državu, a njih 55,3% smatra da je vodi jako loše i da SAD ide u krivom smjeru Prije otprilike tjedan dana pet živućih bivših predsjednika okupilo se na posebnom humanitarnom koncertu kako bi prikupili novac za brojne žrtve uragana koji su ove jeseni poharali dio Sjedinjenih Država. Bilo bi logično i nadasve normalno da im se pridružio i sadašnji predsjednik Donald Trump, no bio je vikend i njemu nije padalo ni na pamet da se bavi stradalima u uraganu. Snimio je videoporuku i poslao je u Teksas, a on je otišao u svoj privatni golf-resort kako bi proveo dva dana u opuštanju i zabavi koju najviše voli. Netko je čak izračunao da je na golf-igralištima u posljednjih devet i pol mjeseci, otkako je postao predsjednik, proveo čak dva i pol mjeseca. Dok je on igrao golf, na pozornici se u invalidskim kolicima pojavio otac George Bush, čovjek koji je zagazio u 94. godinu života i njegov vršnjak, bivši predsjednik Jimmy Carter, koji je prije samo godinu dana dobio bitku s tumorom na mozgu. Srednju generaciju predstavljali su Bill Clinton i George Bush Jr., a Barack Obama u tom je društvu bio svojevrsni novajlija. No svoj petorici, dvojici republikanaca i trojici demokrata, zajednička je jedna stvar – potpuna užasnutost činjenicom da je Donald Trump postao predsjednik i da vlada zemljom koju su oni prije vodili manje ili više uspješno, ali nitko na ovaj način na koji je vodi Trump. Čak i Jimmy Carter, kojeg mnogi smatraju jednim od najlošijih predsjednika nakon Drugog svjetskog rata za Trumpa je bio – rasni političar i predsjednik. Svi oni, bez obzira na stranačku pripadnost, vjerojatno bi istog trena digli ruku za to da se Donalda makne iz Bijele kuće. Nažalost većine u zapadnom svijetu, oni ne donose tu odluku.
Gomila pesimista
Najnovija istraživanja popularnosti predsjednika pokazuju nešto zbog čega bi Trump trebao biti itekako zabrinut – svega 39,5 posto ispitanika odobrava način na koji on vodi državu, a njih 55,3 posto smatra da je vodi jako loše i da SAD ide u potpuno krivom
Posljednja šansa – najavljena porezna reforma nešto je što bi Trumpa moglo spasiti
smjeru. Čak 82 posto ispitanih smatra da situacija s Donaldom neće ići na bolje, već na gore, a osam posto njih misli da će se on oporaviti i dobiti na popularnosti. No puno zanimljivi od ovoga su izračuni vjerojatnosti da Trump da ostavku ili da bude opozvan. Postoje čak i posebne stranice na kojima se svakodnevno, na temelju dnevnih događaja, izračunava vjerojatnost da Trump bude opozvan ili da ostavku prije kraja mandata 2020. godine. Tako mu online magazin Slate ovih dana daje 60-postotnu šansu za prijevremeni odlazak iz Bijele kuće. No neki drugi izračuni daju mu gotovo jednake šanse da ostane u Bijeloj kući i da bude opozvan. No ipak svi upozoravaju da je to vrlo složeni i delikatan proces, a da bude uspješan, mora se poklopiti jako puno toga. Mnogi se nadaju da je pobuna unutar Republikanske stranke, koju su otvoreno započeli senatori Bob Corker i Jeff Flake, tek početak. Neki analitičari koji dobro poznaju popriličan broj američkih kongresnika i senatora tvrde da ima jako puno onih koji u privatnim razgovorima govore iste stvari kao Corker i Flake, ali ne žele s time izaći u javnost zato što strahuju za svoje političke karijere. No s druge strane, iduće godine održavaju se izbori za Zastupnički dom i Senat, a na “bubnju” je svih 435 mjesta u Zastupničkom domu i 33 mjesta u Senatu. Nakon što je Donald Trump izvršnom odredbom oduzeo sve federalne subvencije za zdravstveno osiguranje, mnogi republikanci čije su političke pozicije 2018. godine podložne reizboru, pobojali su se da će se svi oni iz njihovih izbornih baza koji izgube dostupno zdravstveno osiguranje koje im je priskrbio Barack Obama, okrenuti ne samo protiv Trumpa već i protiv svih onih koji pripadaju Republikanskoj stranci. Corker i Flake shvatili su da Trump ispod njih kopa jamu iz koje se neće moći iskobeljati ostanu li u stranci, pa su već sada najavili svoje političko umirovljenje i izlazak iz stranke. No ima i analitičara koji tvrda da se oni zapravo samo rješavaju teškog političkog balasta, a da istodobno imaju planove da se za ta ista senatorska mjesta kandidiraju kao nezavisni kandidati. Sa solidnim šansama da zadrže svoja mjesta u Senatu. Ako republikanci izgube svih osam mjesta koja su podložna reizboru, snage u Senatu bitno će se promijeniti – demokrati zajedno s dvoje nezavisnih senatora mogli bi se dovinuti do 56 mjesta, što još uvijek nije dovoljno za potvrđivanje opoziva predsjednika za što treba dvotrećinska većina, odnosno 67 senatorskih ruku.
Pritisak psihijatara
No cijeli taj proces zapravo počinje u zastupničkom domu u kojem trenutačno republikanci imaju 241, demokrati 194 mjesta. Za pokretanje procesa opoziva potrebna je natpolovična većina od 218 ruku, što znači da bi demokrati morati preoteti republikancima najmanje 24 mjesta kako bi u siječnju 2018. mogli pokrenuti proces opoziva predsjednika. No tu tek počinju problemi zato što je antitrumpovcima potrebno još najmanje 11 republikanskih senatskih ruku da doista svrgnu Trumpa i izbace ga iz Bijele kuće. Te ruke treba tražiti među 43 senatora čija mjesta iduće godine nisu na reizboru. Ako se sljedećih godinu dana iz te grupe nakupi najmanje 11 odmetnika, Trumpovi dani mogli bi biti odbrojeni, a on bi mogao postati prvi opozvani američki predsjednik. No mnogo toga vezano uz raspoloženje birača u SAD-u moglo bi se promijeniti poluči li Trumpova politika barem jedan veći uspjeh. Porezna reforma koju je predložio, a koja predviđa brojne porezne olakšice za srednju klasu, ima najviše šanse da birače prikloni i Donaldu Trumpu i republikancima i da ga tako spasi od mogućnosti da se protiv njega pokrene proces opoziva. No na toj reformi treba još jako puno raditi zato što su mnoge pojedinosti ostale potpuno nedorečene, postoji i čitav niz elemenata po kojima bi kompanije i najbogatiji pojedinci bili oslobođeni nekih vrsta poreza koji se Trumpu, dok je još vodio svoje poslovno carstvo, nisu nimalo sviđali. Bude li dovoljno mudar i otvoren da reformu dodatno izbalansira i da pripadnicima niže i srednje klase pokaže da misli i na njih i njihovu dobrobit, mogao bi zadržati značajan dio biračkog tijela na svojoj strani. U tom slučaju ni stranka se vjerojatno ne bi pretjerano bunila protiv predsjednika. No i za potvrđivanje nove porezne reforme treba mu dovoljno ruku u Senatu, koje u ovome trenutku nema. Dodatni nož u leđa mogao bi mu zabiti bilo kakva pogreška u vođenju vanjske politike koja bi Sjedinjene Države uvukla u bilo kakav novi rat, osobito onaj protiv sjevernokorejskog režima i Kim Jong-ila. Svi su vrlo svjesni toga da je Trump vrhovi zapovjednik američkih oružanih snaga i da on može izdati naredbu za početak napada na Sjevernu Koreju, pa čak i onoga nuklearnog. Stoga nije nimalo neobično da državni tajnik Rex Tillerson i šef Pentagona James Mattis, zajedno s vrhuškom Združenog stožera američkih oružanih snaga razmišljaju o tome što će učiniti ako predsjednik da takvu naredbu. Obojica su protivnici bilo kakve konfrontacije s Pjongjangom, pa vrlo vjerojatno pripremaju scenarij koji će im omogućiti da ne izvrše predsjednikovu naredbu za napad. Ako u međuvremenu ne izgube živce i ne daju ostavke. Ono što njih, ali i brojne psihologe i psihijatre jako muči je predsjednikova potpuna nepredvidivost i mentalna nestabilnost koja bi zemlju mogla odvesti u rat većih razmjera koji bi i Ameriku i cijeli svijet mogao izuzetno skupo stajati.