NIKO BULIĆ
Nisam likovao kada je smijenjen Veljko Ostojić iako su me ružno odbacili
“Sustav turističkih zajednica i HTZ moji su životni projekti. Prošlo je već 25 godina i, unatoč mnogim ‘dušebrižnicima’, sustav je postojan i dokazuje se kao potreban. A o pojedincima će suditi vrijeme”
Dobitnik nagrade za životno djelo u turizmu bio je vidno dirnut nagradom, a njegova je zahvala bila puna emotivnog naboja “Kako je dobro vidjeti vas opet”, parafrazom stiha iz popularne pjesme Novih fosila obratio se negdašnjim kolegama Niko Bulić na Danima turizma. Dobitnik nagrade za životno djelo bio je vidno dirnut, a njegova rečenica puna emotivnog naboja. Bivši ministar i dugogodišnji direktor Hrvatske turističke zajednice punih pet godina nije u turizmu. Rastanak nije bio lijep, a o svemu prvi put progovara za naš list.
Dobili ste turističku nagradu za životno djelo, ima li ona dodatnu težinu s obzirom na to da ste se s Hrvatskom turističkom zajednicom razišli uz tužbu za mobing?
Kad me direktor Glavnog ureda Staničić nazvao i rekao da sam dobitnik, istinski me obradovao. Hrvatska turistička nagrada za životno djelo svakako je kruna moje profesionalne karijere, posebice što sam praktički cijeli život u turizmu, a i zato što sam 20 godina, od 1992. do konca 2012., radio na odgovornim funkcijama, od zamjenika pa ministra turizma u četiri hrvatske Vlade, a zatim trinaest godina kao direktor Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice. Ta nagrada zaista ima specifičnu težinu jer je načinom kandidiranja i odlučivanja daju zajedno privatni i javni sektor s obzirom na to da su u povjerenstvu i Turističkom vijeću njihovi predstavnici. No, dopustite i jednu napomenu, s HTZ-om sam se rastao kako doliči, skromnim domjenkom i prigodnim darom u Glavnom uredu HTZ-a, u nazočnosti svih djelatnika, u povodu mojeg odlaska u mirovinu. Prethodno tomu, dogovorom je okončan sudski proces na obostrano zadovoljstvo, bez ikakve novčane naknade, i uz izraze žaljenja Glavnog ureda.
Nikada niste javno ispričali što ste prošli, kako je to kad bliski suradnici okrenu leđa i kad čovjeka na direktorskoj poziciji zamijeni netko tko je dotad napredovao uz njegovo pokroviteljstvo...
Neka prošlost bude prošlost, kako bi rekao Shakespeare. Ne bih nikome poželio da se nađe u mojoj poziciji. Pred kraj radnog vijeka, umjesto razumijevanja i ljudskog hvala, u instituciji koju ste praktički osnovali i 20 godina na ovaj ili onaj način vodili, preko noći postanete suvišni i nepoželjni i osam mjeseci radi se nova organizacija rada da bi vam ukinuli radno mjesto savjetnika. Na kraju, kad sve to stoički podnesete, zbog jedne izjave o vrlo dobroj sezoni u Dubrovniku dobijete pismenu opomenu pred otkaz ugovora o radu zbog nedopuštenog istupa u medijima. Tad shvatite da je vrag odnio šalu i da se morate zaštititi da ne završite na ulici.
S čela Glavnog ureda HTZ-a smijenio vas je Veljko Ostojić, a i njegova karijera ministra ubrzo je okončana. Jeste li likovali?
Vrijeme je najbolja mjera i sudac svemu. Nisam likovao jer nisam tako odgojen i nisam takav čovjek.
Pisali ste većinu turističkih zakona, dulje od desetljeća vodili ste Hrvatsku turističku zajednicu, bili ste i ministar turizma, proputovali svijet, a dolaskom Meri Matešić u Glavni ured potpuno ste se povukli. Nedostaje li vam javnost? Čime se danas bavite? Pišete li i dalje pjesme?
Takve su bile prilike, bolje reći neprilike. Nisam se povukao, u Dubrovniku sam 2013. i 2014. bio predsjednik Gradskog vijeća. Okrenuo sam se više obitelji i unucima, ali i neposrednom radu u turizmu. Jedan mi je prijatelj malo uz podsmijeh rekao: “Od ministra turizma do babe Mare”, misleći na to da sada sa suprugom iznajmljujem apartmane. Mogu ponosno reći da mi je na kraju ove sezone od mogućih deset, prosječna ocjena zadovoljstva gostiju 9,5. A glede pjesama, izdao sam dva nosača zvuka: 2013. album “Na kamenu bijelom” u izvedbi ponajboljih hrvatskih pjevača i klapa, a 2015. album “Pusti srce neka drijema” u izvedbi klape Maestral. Ove godine na Splitskom festivalu moju pjesmu “Zlatna jesen” pjevao je Kićo Slabinac.
Nikad niste javno prokomentirali ni priču zbog koje ste izgubili ministarsku poziciju, da ste pokušali progurati slogan “Hrvatska – raj na zemlji” na zahtjev samog predsjednika Tuđmana, je li to točno?
Nije. Istinabog, predsjednik nije baš volio Rabuzinov znak pa me znao pitati: “Niko, kad ćeš promijeniti onu japansku šaru?”. Kad smo promijenili znak i izabrali Ljubičićev prijedlog, predsjednik me u ležernom razgovoru upitao: “Znaš li ti kolika je površina Hrvatske, računajući i površinu hrvatskog Jadrana?” te dodao: “Eto vidiš da Hrvatska nije baš tako mala zemlja”, aludirajući na naš slogan “Mala zemlja za veliki odmor”. Sve dalje bila je moja nesmotrenost koja me stajala mjesta ministra. Podnio sam pismeno ostavku predsjedniku zbog osjećaja moralne odgovornosti, premda je slogan “Hrvatska – raj na zemlji” jednoglasno prihvatilo svih deset članova Turističkog vijeća ne znajući tko je autor. Nagrada od dvanaest tisuća kuna nikad nije došla do moje supruge, nego je odmah, prije medijske ekspozicije “slučaja” uplaćena zakladi “Za djecu Hrvatske”. Ali kada vam život zatvori vrata, otvori vam prozor. Da tada nisam podnio ostavku, možda nikad ne bih postao direktor Hrvatske turističke zajednice. A posao promidžbe Hrvatske u svijetu predstavljao je stalni profesionalni izazov. Naša nacionalna promidžba stala je uz bok najuspješnijim turističkim zemljama svijeta. Od zemlje u ratu i poratnim problemima postali smo u svijetu pojam za lijepu i privlačnu turističku zemlju. To je ono zbog čega sam ponosan i zahvalan suradnicima.
U vaše vrijeme nije vam manjkalo kritičara, no kasnije su neki i žalili za vama. Što biste vi rekli o svojim nasljednicima, jesu li bolji od vas?
Ha ha ha. Znate onu, za dobrim se konjem prašina diže. Mene su oponenti i kritičari ne htijući tjerali da budem bolji. Vi znate da nisam bježao od razgovora i da sam gorljivo branio svoje stavove i projekte. Naravno, nisam smatrao da to treba stalno biti izloženo medijskoj pozornosti. I danas sam jako osjetljiv na sustav turističkih zajednica i HTZ. To je na određeni način moj životni projekt i strepim nad svakom ugrozom. No, prošlo je već 25 godina i unatoč mnogim “dušebrižnicima” sustav je postojan i dokazuje se kao potreban. To me ispunja zadovoljstvom. O pojedincima sudit će vrijeme i bilo bi neprilično da se ja stavljam u ulogu ocjenjivača.
Vjerujem da pratite što se u turizmu događa, tko je zaslužan za rekordnu sezonu?
Sustavan rad i neodustajanje od turizma i u ratnim godinama u Istri i Kvarneru pa postupno u cijeloj Dalmaciji, unatoč svemu vitalnost hotelijerskog sektora i agencija te vjerovanje turističkih radnika da je u turizmu hrvatska šansa i budućnost. Svijest o značaju turizma postupno je rasla. Rad i samo rad donosi rezultat. U turizmu to se mjeri svjetskim kriterijima i ne možete se “švercati”. Zadnjih godina, uz respektabilnu kvalitetu ponude koju Hrvatska danas ima te sveukupnu pripremljenost javnog i privatnog sektora, uspješnosti sezone svakako je doprinijelo i članstvo u EU koje je uklonilo i zadnje predrasude i psihološke barijere. Također, tomu doprinosi i opće sigurnosno stanje na Mediteranu.
Veći dio godine ste u Dubrovniku, je li uistinu pretrpan turistima, kako se na trenutke čini, i slažete li se da je domaći turizam dosegnuo gornje granice?
Pa praktički sam stalno u Dubrovniku. Grubo je reći “pretrpan turistima” i nije dobro stalno podgrijavati taj dojam. Međutim, točno je da u vršnim opterećenjima broj posjetitelja prelazi optimum i da treba dati sustavan odgovor kako brojnost dugoročno i nepovratno ne bi ugrozila kvalitetu usluge. To je veliki izazov za sadašnje vodstvo Grada. Ujedno je i šansa da se pod pritiskom potrebe napokon riješe ključni infrastrukturni projekti.
Neki misle da se masovni turizam može zamijeniti elitnim turizmom, biste li se složili?
Ma to su besmislice. Masovni i elitni turizam dva su antipoda, dvije krajnosti ukupnih turističkih kretanja. Ukupna turistička stvarnost upravo staje između tih dviju krajnosti. Formula za uspjeh održiva je brojnost na razini kvalitete koja će omogućiti ravnotežu zadovoljstva između gostiju i domaćeg stanovništva. Znači, brojnost je apsolutno poželjna jer ne hodaju svijetom samo elitisti, a suvremeni turizam masovna je pojava. Upravo zbog toga umijeće postizanja prave mjere potvrđivat će zrelost turističkih destinacija i turistički razvoj zemlje u cjelini.
Što vidite kao najslabiju kariku današnjeg turizma u Hrvatskoj?
Ključan je problem sezonalnost koja je presnažno izražena upravo zbog nedostatka sadržaja izvan ljeta. To je zaista veliki izazov i neće ga biti moguće ni lako ni brzo prevladati. Također, nije na potrebnoj razini ni stanje opće turističke infrastrukture. Napravljeni su veliki pomaci, ali još uvijek ukupna opremljenost destinacija ne prati potrebnu razinu usluge i kvalitete.
Vrijeme je najbolji sudac, a nisam likovao nad odlaskom Veljka Ostojića jer nisam takav čovjek I prije “slučaja” vezanog za slogan “Hrvatska – raj na zemlji” novac je uplaćen zakladi Za djecu Hrvatske U turizmu se uspjesi mjere svjetskim mjerilima i tu se nitko ne može ‘švercati’