Šah-mat kontra(š)pijunom, PR za početnike i riječki vlak u snijegu
Filip Bradarić prekinuo je igru skrivača i poručio svom suigraču Gavranoviću da im je okrenuo leđa zamjerivši mu što s momčadi nije došao kao Elez u Maksimir
U situaciji u kojoj se sada nalazi Rijeka bilo bi dobro da svi zajedno dobro porazgovaraju i posvađaju se ako treba. Da bi mogli dalje Dinamov šah-mat Rijeci kontra(š) pijunom. Ako je posljednji dan prijelaznog roka začinjen pregovorima Maksimira i Gavranovića bio šah Rujevici i zajedništvu koje je krasilo njezinu svlačionicu, subotnji derbi odigran bez prvog napadača koji se naglo ozlijedio baš prije puta u goste navodno budućem poslodavcu bio je vrhunski mat aktualnom prvaku. Stanje na tablici rezultat je rada kluba, gubitak naslova mobilizirao je GNK koji je svemu unatoč zasluženo na +9 pred Rijekom. Stanje na terenu rezultat je rada trenera. Cvitanovićev Dinamo pregazio je doduše opet oslabljenu Rijeku i daj Bože da takvu formu zadrži do kraja sezone, pa i do sljedeće utakmice sa Skenderbeuom. Ovaj put nema povoda za repove, iako je ono dvominutno „vijećanje“kod Acostyjeva pogotka moguće vidjeti samo u HNL-u, nevjerojatno kakva se “sraćka” dobije kad treba Rijeci priznati gol.
Nedostaje nam petlje
Filip Bradarić prekinuo je igru skrivača i mistificiranja, otvoreno je poručio suigraču što misli o njegovoj odluci da uopće ne dođe u Zagreb, kao da je, ne daj Bože, slomio nogu na dva mjesta. Rijeka mora brzo naći izlaz iz te situacije, ma kako bolan bio. Iz današnje perspektive jasno je da je Gavranovića trebalo prodati zadnjeg dana kolovoza. Pritisak navijača učinio je svoje. No, sad je lako biti Karpolj poslije partije i reći „kolega, ovdje ste trebali žrtvovati topa“. S njim ili bez njega, Rijeka mora prestati teći kao ponornica. Ništa bolje Bradarić i vratar Sluga nisu mogli napraviti za rješenje krize nego reći baš ono što su rekli. Pa ponovimo: – Ako je Elez mogao doći šepajući u Zagreb, sa zglobom kao jabukom, i biti uz nas, onda su mogli i drugi. – Fali nam muda, ne smijemo dati da se svatko s nama “zajebava”, od protivnika, sudaca ili nekog trećeg. Klubovi inače jako strepe od takvih izjava, razbijaju glavom PRom, žele da se objavljuju samo bomboni, nije to samo naša specifičnost. Ali u situacijama kakva je sad Rijekina najbolje je baš otvoreno sve reći. Pa makar se i posvađali. Uostalom, teren je najbolji PR, nema tog spin-majstora koji će ti prodati peto ili šesto mjesto kao super priču. Rijekino vodstvo maksimalno stoji iza trenera, ali je istodobno i u raskoraku s njim jer ne vidi ništa tragično u gomilanju poraza. U pravu je, naravno, Kek jer je već zaboravio da je osvojio naslov i jer neminovno uvijek moraš težiti najvećim, pa i nemogućim ciljevima. Sve drugo je financiranje hakla, prilično skupo. Rijeka se kao klub emotivno silno ispuhala u osvajanju naslova i napadu na Ligu prvaka, no mora naći novu pogonsku snagu jer povijest nije završila. Rijekin predsjednik Damir Mišković nevjerojatno je osvježenje u našem nogometu, vođeni njegovom formulom uspjeha i drugi su klubovi prestali divljati s otkazima trenerima. Kao bivši sportaš ima puno razumijevanja za igrače i trenere, ne pakira im izmišljene pijanke, ne sastavlja svakog ponedjeljka transfer-liste, ne divlja kad ne ide...
Miškovićevo strpljenje
Ali sad već odlazi u drugu krajnost. O.K., svaki šef ima svoj način rješavanja stvari, a kad bismo opisivali kako to izgleda u našem
Rijeka se emotivno silno ispuhala u osvajanju naslova i napadu na Ligu prvaka
nogometu, morali bismo prilagoditi jedan vic iz devedesetih... Voze se tako vlakom kroz Liku usred zime Mamić, Kos i Mišković. U kupeu toplo, gori svjetlo, a vani mrkli mrak i mećava, prozori se negdje kod Korenice zaledili na -20. U kupe ulazi kondukter i kaže: – Gospodo, stali smo, smrznula se mašina! Prvi se javi Mamić: – Pa smijenite strojovođu, majku mu poljubim, kakav je to antitalent kojem se smrzne mašina! Po kratkom postupku, jednoglasno naravno, smijene čovjeka, postave drugog, ali ništa. Vlak stoji. – Ja ću! – kaže Kos, izađe s mobitelom, vrati se za sat vremena i poviče: – Spašeni smo! Stigla je Torcida, oni će nas pogurati! Gura sto torcidaša kompoziciju, petorica bakljama griju kotlove, ali ni makac. Lokomotiva mrtva. Izađe zadnji Mišković, vrati se za pola sata, navuče zastore u kupeu i kaže: – Ma dečki, sve je u redu, krenuli smo... I jurimo punom brzinom!