Ivica Relković
Hoće li premijer i predsjednica produbiti sukob? I hoće li Kolinda Grabar-Kitarović ponovno biti predsjednička kandidatkinja HDZ-a? Svi su predsjednički izbori u Hrvatskoj dosad pokazali da na njima ne pobjeđuje kandidat vladajuće opcije
Prazolitički analitičar Ivica Relković, sada nezavisni (besplatnapolitika.com), a nekad mastermind koji je osmislio Most i koji se, ne slučajno, nekoliko tjedana prije pucanja koalicije HDZ – Most sam maknuo iz politike, sada se usredotočio na problem odnosa i ovlasti predsjednika države i Vlade. On u tome vidi sistemski bastard koji omogućava nestabilnost i gura premijera Plenkovića i predsjednicu Grabar-Kitaroviću, paradoksalno, bez obzira na to što potječu iz iste političke opcije, u konflikt. Došlo je vrijeme da se Hrvatska odluči i promjenom Ustava odredi tko je broj jedan u državi – premijer ili predsjednik države, smatra Relković.
Tvrdite da HDZ-ov predsjednički kandidat neće pobijediti na izborima 2019. Dosta provokativan zaključak!
Namjerno sam taj zaključak provokativno izveo, no na temelju rezultata dosadašnjih predsjedničkih izbora jer se pokazalo da na tim izborima ne pobjeđuje kandidat vladajuće opcije. Stjepan Mesić svoj je drugi mandat osvojio u vrijeme vladavine Ive Sanadera, Ivo Josipović također je pobijedio u vrijeme HDZ-ove vlade, a i Kolinda Grabar-Kitarović dolazi na vlast u vrijeme vladavine Zorana Milanovića. Izazivaču je očito ovdje lakše dobiti nego vladajućem zadržati vlast i na Pantovčaku. Vlada Andreja Plenkovića, primjerice, svojim rejtingom pokriva 30-ak posto glasova, a sa svim mogućim partnerima to eventualno može narasti do 40 posto. Ali ona prema percepciji birača, ne može pokrivati više od toga jer trenutačno 70-ak posto njih smatra da Vlada ne ide dobrim smjerom. HDZ-ov predsjednički kandidat bit će poistovjećen s onim što čini njegova Vlada. Znači, ako brani Vladu, on pokriva tek manjinsko biračko tijelo, ako se distancira od Vlade, izaziva sukobe unutar iste „košare”. Taj veliki problem, međutim, izvire iz same arhitekture hrvatskih vlasti. Mi, naime, izravno biramo predsjednika države, što znači da on mora ići pred birače i proći najizravniji mogući izbor pa stoga ima i najveći izborni legitimitet, veći od premijera i predsjednika Sabora. Logika je izbora da on mora biračima reći što će raditi, što želi raditi, a naravno da birači ne žele čuti da neće ništa raditi. A to što kažeš da ćeš raditi, onda se počinje vjerojatno kositi s onim što poduzima aktualna Vlada, koja bi trebala rješavati probleme koji nisu populistički i koji nisu nimalo „in”.
Kada je prije godinu dana pobijedio Plenkovićev HDZ, očekivalo se da će predsjednica i premijer skladno upravljati državom. No, vidimo sukobe?
Takvu konkurenciju vi ne možete zamisliti u Francuskoj ili Njemačkoj. Mi smo u vrijeme Tuđmana bili u „francuskom” modelu prema kojem smo imali jakog predsjednika koji je bio i operativno jak, a Vlada je bila ispod njega. Nakon Tuđmana, odlučili smo ići prema nečemu što bi trebao biti njemački kancelarski sustav. Tada je pojačana Vlada, no ostavljeno je ono što ja nazivam „pjesničkim člancima u Ustavu”, a koji predsjedniku države naoko ostavljaju veliku širinu jer on „korigira, brine se, nadzire, skrbi o stabilnosti, odnosima” itd. Međutim, on to operativno nema čime provoditi. No, kada dođe do nekih procjepa u društvu, od predsjednika se zaista i očekuje, pa onda i on misli da bi trebao povući određene političke poteze, koji najčešće ne odgovaraju Vladi. Pritom predsjedniku uopće nisu dani mehanizmi prema kojima bi djelovao, nego on može samo reći „ja želim to i to” – jer to želi javnost – i to je sve. Nakon toga on ne može tu želju niti provesti niti nešto obustaviti. Primjerice, sadašnji stav predsjednice prema istražnom saborskom povjerenstvu za Agrokor drugačiji je od stava Vlade. Ali taj je stav izazvan njezinim približavanjem bilu javnosti, a ne slaganjem sa SDPom. Ona tako ulazi u potencijalni sukob s Vladom koja je iz istog političkog spektra. I tu nastaje problem za vladajuću opciju. Jer ona istodobno treba „čuvati leđa” svojoj Vladi i dizati rejting i „krila” svojem predsjedniku, ali sada sve više kao kandidatu za nove izbore.
No, bez obzira na mehanizme, već i sama činjenica da predsjednica ima najveći izborni legitimitet i da može priložiti milijun i sto tisuća glasova koje je dobila ima svoju političku težinu?
Da biste postali predsjednik, mo-