Povratak u rovove mogao bi serijalu vratiti staru slavu
Već u prvim prizorima iskrcavanja na Normandiju svjedočimo raznesenim glavama, otrgnutim udovima i spaljenim tijelima Nakon deset godina lutanja povijesnim epohama i različitim domenama fikcije, gaming franšiza Call of Duty napokon se vratila kući: u rovovske bitke Drugog svjetskog rata, kakve su od premijere 2003. godine proslavile ovu pucačinu u prvom licu. Kampanju nove igre Call of Duty: WWII prati naracija mladog američkog vojnika koji srlja u najljuće vatreno krštenje: priča počinje iskrcavanjem na Normandiju, u kojoj se romantična slika rata raspada pred očima naših junaka, u pokolju tijekom kojega je, povijesni izvori govore, stradalo najmanje deset tisuća savezničkih vojnika, od kojih oko četiri i pol tisuće smrtno.
Poštujte dobne oznake
Dan D u novoj je igri prikazan vjerodostojno krvavo: već u prvim prizorima borbe svjedočimo raznesenim glavama, otrgnutim udovima i spaljenim tijelima, što pasioniranim igračima Call of Duty možda i nije novost, ali zbog čega bi imalo smisla poštovati dobne oznake primjernosti ove igre. Osim dobrodošlog povratka na početak, odnosno u ovom slučaju na vrhunac Drugog svjetskog rata, adrenalin podiže i činjenica da (baš kao u prvoj igri serijala) tijekom kampanje nema automatskog regeneriranja jednom kada pronađete zaklon, nego se morate osloniti na sanitet, kao što se za neke druge radnje morate osloniti na druge članove svoje čete. To je samo prvi od detalja kojima je igri napokon vraćen realitet: više nema ni trčanja po zidovima ni gotovo superjunačkih skokova, ali zato ima tinitusa od obližnjih eksplozija i razbijanja zuba o prašinu francuske obale dok vam oko glave frca vatromet raznokalibarske nacistič ke dobrodošlice.
Dobro razrađen multiplayer
Krećući se stvarnim povijesnim izazovima poput oslobođenja Pariza ili snježne bitke u Ardenima 1944., igrači osim brzine reakcije moraju demonstrirati i čitav set standardnih igračkih vještina, od upravljanja vozilima do preciznog ciljanja, kako bi napredovali prema velikom ratnom finalu. U vrlo dobro razrađenom multiplayer modu, sistem igračima automatski dodjeljuje njemačku ili savezničku stranu, u kojoj možete završiti kao Amerikanac, Britanac ili pripadnik francuskog pokreta otpora, a tu je i zabavna Nazi Zombies kampanja, u kojoj se možete obračunati s neumrlim nacističkim nakazama. Igračima koji su počeli gubiti vjeru u mnogima omiljeni, ali posrnuli serijal možemo reći da se svakako radi o značajnom pozitivnom pomaku u odnosu na nedavne inačice: ako Activision nastavi razvijati Call of Duty u ovom smjeru, igra bi uskoro mogla vratiti staru slavu.