ŠTO DUŽI RADINI TJEDAN TO MANJA PRODUKTIVNOST

Kada su Francuzi uveli 35-satni radni tjedan, svi su se čudili, osim naravno Francuza. Oni žele raditi još manje – i izgleda da imaju pravo. Broj radnih sati u tri četvrtine članica OECD-a, kluba najrazvijenijih zemalja svijeta, pao je na manje od 34 sata tjedno. U EU, prema podacima Eurostata zaposlenici prosječno provode 37,4 sati tjedno na radnom mjestu. Smanjenje radnog vremena, između ostalog, posljedica je trenda da sve veći broj radnika radi skraćeno radno vrijeme. Razvijene zemlje imaju manju radnu satnicu, a slabije razvijene veću. Prosječni radni tjedan u Norveškoj je 39, u Hrvatskoj 40,8, u Bugarskoj 41,2, u Grčkoj 44,6 sati dok turski radni tjedan iznosi gotovo 50 sati. U Europi izgleda što se duže radi, manje se zarađuje. Istraživanja pokazuju da se već sada efektivno radi manje u odnosu na službeno radno vrijeme – u Srbiji i Bosni i Hercegovini 3,1, u Hrvatskoj 3,6, Njemačkoj 5,5 sati. Pokazalo se također da povećanje radnog vremena smanjuje učinkovitost, tako Nizozemska ima radni tjedan od 30,5 sati, a indeks produktivnosti joj je 134 (prosjek EU je 100), dok je u Češkoj radni tjedan 41,2 sata, a indeks produktivnosti 70,1. Preporuka švedske vlade poslodavcima da, uz zadržavanje iste plaće, smanje radno vrijeme na šest sati dnevno dala je pozitivan rezultat. U dijelu firmi koje su uvele eksperiment radnici su ne samo bili zadovoljniji jer rade manje, nego su ostvarivali i veću produktivnost. Dio je to ukupnog trenda suočavanja sa situacijom da je sve veća ponuda radne snage za sve manji broj poslova. Otuda Carlos Slim, svojedobno najbogatiji čovjek na svijetu predlaže uvođenje trodnevnog radnog tjedna. U njegovoj telekomunikacijskoj firmi u Meksiku za početak polovica radnika radila bi od ponedjeljka do srijede, a ostali četvrtak – subota. Sustav osmosatnog radnog vremena, s petodnevnim radnim tjednom Međunarodna organizacija rada uspostavila je 1935. godine, kao posljedicu ekonomske krize tridesetih. Ova odluka nije bila altruističke naravi, tako je Ford, koji je prvi uveo serijsku proizvodnju, jednostavno pokazao da su u petodnevnom radnom tjednu radnici produktivniji. Današnji poslovi traže više znanja i iskustva, manje napora. Tako se potiče ekonomija jer će višak slobodnog vremena utjecati na rast turizam, industrije zabave, sporta, pa i dodatnog obrazovanja, što je i preduvjet ostajanja u kategoriji zaposlivih, imajući u vidu da većina sada poznatih zanimanja za par godina – neće postojati, ili će ih preuzeti umjetna inteligencija i roboti. Ljudi neće raditi manje, 40 satno radno vrijeme uvedeno je u vrijeme kada su ljudi živjeli kraće, radni vijek je bio do 55 do 60 godine, a životni standard niži. Nasuprot svim pesimističkim scenarijima, izgleda da se nazire razvoj situacije – kratiti radno vrijeme i zaposliti više ljudi koji će raditi do sedamdesete godine, što bi svima moglo poboljšati kvalitetu života.