Tko je i zašto Todoriću omogućio bijeg?
Ruski veleposlanik Azimov zvuči brutalno iskreno: “Mi želimo pomoći Hrvatskoj bez ikakvih geopolitičkih igara da učinimo vašu zemlju ovisnom o našim energentima”. Nije valjda nova greška u prijevodu! No, male su šanse da ulazak Rosnjefta u Hrvatsku dobije
Ivica Todorić u kraljevskom Westminsteru već proglašava pobjedu, no nema baš ništa neobično u tome što ga je sud uz jamčevinu – za sada – pustio na slobodu. Sve je to posve očekivan i uobičajeni postupak, jer sudac ne razmatra dokaze, bitno mu je samo jamstvo da će se Todorić pojaviti na zakazanom ročištu. No, Todorić ima razloga za zadovoljstvo – jer se do sada sve zbiva prema njegovom davno zacrtanom planu. Tu malu-veliku pobjedu zapravo je izvojevao čim je preletio Engleski kanal te se domogao njemu najprijateljskije moguće obale. Ili još točnije, kad mu je to netko omogućio! Da je bilo tko drugi bio u pitanju, davno bi bio priveden, oduzeti mu putni dokumenti i po potrebi stavljena narukvica. Sad ga mogu identificirati i locirati, ali malo teže transferirati. Zasad samo soli na rep. Dakle, problem je nastao još kad su se u DORH-u odlučili na neviđeni presedan te dopustili očitom budućem optuženiku vođenje obrane preko medija, da mjesecima javno utječe na svjedoke, te da k tomu i pobjegne baš u onu državu koja mu može dati najveće moguće razumijevanje za tvrdnje da je žrtva političkog progona. A te tvrdnje, nažalost, na prvi mah nisu bez temelja. Pa tako
Da je bilo tko drugi bio u pitanju, a ne Todorić, davno bi bio priveden, oduzeti mu putni dokumenti i po potrebi stavljena narukvica. Sad ga mogu identificirati i locirati, ali malo teže transferirati. Zasad samo soli na rep
imaju sasvim realne šanse proći pred britanskim pravosuđem koje se neće dati tako lako impresionirati europskim uhidbenim nalogom pristiglim iz nove članice EU. Todorićevi britanski odvjetnici neće propustiti istaknuti kako hrvatske pravosudne vlasti postupak protiv njega vode na temelju kaznene prijave koju je protiv njega predao predsjednik hrvatskog parlamenta, dakle, šef zakonodavne vlasti, a da su ministar pravosuđa i ministar unutarnjih poslova, dakle, šefovi izvršne vlasti, s javnih sjednica hrvatske vlade govorili o pokretanju kaznenog progona protiv njega. Neće preskočiti niti da je zbog toga pukla vladajuća koalicija i presložena vlada, kojoj je sudbina i dalje vezana uz budućnost Agrokora. Dakle, da ne znamo o kojoj državi se radi, zazvučalo bi kao da govorimo o nekoj latinoameričkoj hunti, a ne o članici EU-a! Todoriću ipak neće biti baš lako predstaviti sebe kao nekog hrvatskog Todorkovskog, a Plenkovića kao Putina. Iako u nastajanju bogatstva Todorića i Hodorkovskog možemo naći mnogo sličnosti, jasno je da je Putin zgazio ruskog tajkuna kao žohara samo zato što mu je konkurirao političkim ambicijama. Odvjetnici možda ne preskoče niti geopolitičke motive obračuna s Todorićem, odnosno strepnju hrvatskih vlasti da će se najveći hrvatski koncern naći u potpunosti na milost i nemilost ruskog medvjeda, koji se ovih dana ne skanjuje harati u hrvatskom susjedstvu, vodeći i na tlu Hrvatske “hibridni rat” s Amerikancima. Šlag na tortu nastupi su američke veleposlanice koja slavi američke investitore koji su u suradnji s hrvatskom vladom došli “zaštititi vrijednosti i sve aspekte Agrokora” i navodno ga već spasili. A ima i trešnja na šlag: neprestanim ubodima na blogu Todorić je uspio isprovocirati i potpredsjednicu hrvatske vlade, koja je također podigla tužbu protiv njega te mu nesvjesno osnažila argumentaciju. Umalo zaboravih. Tu smo i mi lešinarski novinari koji smo ga unaprijed bez suda osudili i proglasili krivim. Dakle, svi progone našeg jadnog malog Ivicu. Koji je sad državljanin svijeta, građanin Londona, otkuda će voditi bitku za demokraciju u Hrvata. No, izbjegne li izručenje, Todorić ni u Londonu neće moći pobjeći svim progoniteljima. Rusi ga i tamo mogu tužiti, ako to budu htjeli, no čini se kao da su izgubili interes za to otkako je Todorić svoju retoriku uskladio s ruskom. Iz Moskve pak šalju signale da bi Hrvatsku možda mogli skinuti s liste za odstrel – ako kao zadovoljštinu umjesto Agrokora dobiju Inu. U novom intervjuu ruski veleposlanik Azimov zvuči brutalno iskreno: “Mi želimo pomoći Hrvatskoj bez ikakvih geopolitičkih igara da učinimo vašu zemlju ovisnom o našim energentima”. Nije valjda nova greška u prijevodu! No, male su šanse za takav scenarij. Ulazak Rosnjefta u Hrvatsku teško da bi dobio zeleno svjetlo od Amerikanaca. No, to bi mogla hrvatskoj vladi biti prigoda zatražiti od njih da se konačno i sami isprse nekom kontraponudom. Ništa manji problem u toj široj geopolitičkoj slici nije ni to što je retoriku s Todorićem savršeno uskladila i oporba, kao da ne shvaća da time ide na ruku i Rusima. Bernardić uporno ponavlja u suštini isto što i Todorić, također bez ikakvih dokaza, da su Plenković i društvo prevarili Ruse te Agrokor izručili “američkom strvinarskom fondu”. Što se tiče Plenkovića, njega će veliki dio javnosti svakako proglasiti “krivim”, završio Agrokor dobro ili loše, no kad je o Bernardiću riječ, suprotno njegovim očekivanjima, takvi nastupi samo osnažuju dojam da netko može biti stručnjak za kiseli kupus, ali nikad od njega – sarma.