ZAŠTO JE PREDSJEDNICA BAŠ SADA UDARILA NA PLENKOVIĆA

Nije lupila šakom o stol ni nenajavljeno upala u neki od ureda Plenkovićevih ministara, no predsjednica države prvi je put govorila o radu Plenkovićeve Vlade slično kao što je svojedobno govorila o Milanovićevoj Vladi ili kako bi svaki predsjednik/ca države trebali razgovarati s izvršnom vlašću ako žele dobro svojoj zemlji. Zaostajemo, sporo se mijenjamo, ljudi odlaze, imamo potkapacitiranu javnu upravu nesposobnu za reforme... Takva nedvosmislena i oštra kritika HDZ-ove Vlade obično se čula od opozicijskih prvaka ili neutralnih promatrača, ali ne i od predsjednice. Politička pozadina izrečenog stoga je zanimljivija od sadržaja kojim predsjednica opisuje zaostajanje zemlje za koju je prije dvije i pol godine rekla da će biti jedna od najrazvijenijih članica EU. Predsjedničin istup otvara neka pitanja: zna li nešto što običnim građanima nije poznato? Stvara li se u HDZ-u otpor prema Andreju Plenkoviću? Je li Ivica Todorić upornim prozivkama i optužbama oko Agrokora uspio više od slabe opozicije, i to toliko da oporba može računati na više glasova za opoziv premijera i njegove Vlade nego što se sada čini? Ovog puta zanimljivije od izrečenoga jest tko govori nego što govori! Šefica države ušla je u drugu polovicu mandata s još uvijek velikom podrškom građana, no daleko od toga da je sigurna da će osvojiti i drugi mandat. HDZ bi joj mogao uskratiti podršku ili pak nevoljko stati iza nje kao što je SDP nevoljko stao iza Josipovića. Bez snažne HDZ-ove mašinerije malo tko na desnom političkom spektru može dobiti izbore. Ako je motiv predizborni, predsjednica je “kukuriknula” protiv Plenkovića u nezgodno vrijeme, uoči glasanja o povjerenju njegovoj Vladi u Saboru. Nevezano za dnevnopolitički kontekst, činjenica je da su predsjednici upravo u Opatiji demonstrirali vlastitu nemoć kad je ekonomska politika u pitanju. Najviše je grmio Stipe Mesić, i to protiv tečaja, odnosa prema izvoznicima i korupcije, ali ništa od rečenoga nije se probijalo do Zagreba.

Predsjednici su upravo u Opatiji demonstrirali vlastitu nemoć u ekonomskoj politici