Alisa nam govori o strahu od odrastanja
Argentinska autorica s hrvatskom adresom u ZKM-u režira kultno djelo Lewisa Carrolla
Volim raditi predstave u kojima se mogu identificirati s glavnim likom, lakše mi je pričati priču koja je i moja priča, kaže redateljica Bojana Radović Sjećam se da sam se, kada sam bila mala, jako žurila odrasti, ali današnja su djeca drukčija, kao da dobro znaju što sve moraju žrtvovati do ‘statusa’ odrasle osobe, kaže redateljica Renata Carola Gatica, koja u ZKM-u režira “Alisu u zemlji čudesa” Lewisa Carrolla, koju je prema prijevodu Antona Šoljana dramatizirao Ivor Martinić. Redateljici je ovo druga suradnja sa ZKM-om, vatreno krštenje imala je s predstavom “#radninaslovantigona”, za koju kaže da je začeta u njezinoj rodnoj Argentini da bi se konačno rodila u Zagrebu.
Projekt za djecu i odrasle
– Bila je to moja prva predstava u ovom kazalištu, ujedno i prva za mandata ravnateljice Snježane Abramović Milković te prva u kojoj je Anđela Ramljak tumačila glavnu ulogu. U tom trenutku činilo se da smo nas tri protiv cijelog svijeta, ali bila je to i moja ljubav na prvi pogled prema ovome glumačkom ansamblu. Tada nam se dogodila kemija, a meni se “upalila lampica”, da Alisa mora biti sljedeća, objašnjava. Za ovu predstavu kaže da će biti samo njihova Alisa, vizualno moderna, ali bez oslanjanja na postojeće popularne filmske verzije: – Predstava je suvremena, vizualno zanimljiva, samo naša, a rodila se u specifičnim produkcijskim uvjetima koji su pridonijeli tome da smo koristili više mašte nego novca. I dokazali da to može dobro funkcionirati. To, naravno, dobro funkcionira u okruženju ZKM-a, a na pitanje kojim se redateljskim motivima služila odgovara: – Ne držim se ja hijerarhije u autorskoj ekipi i ne lupam šakom o stol. Niti za to ovdje u ZKM-u ima potrebe. Oni su jako čvrst ansambl, što je opće poznato i o čemu zapravo svjedoče svi redatelji koji ovdje rade. Na trenutak su oni veći autoritet meni nego ja njima, ali mislim da nam je zato i tako dobro kada radimo zajedno – kaže. Sama predstava zamišljena je tako da bude poticajna i djeci (uzrast 9+), ali i odraslima. Okupio se na njoj zanimljiv autorski tim, a uz redateljicu i Ivora Martinića tu su Tamara Kučinović (dramaturginja i animatorica lutaka), Ivana Đula (dramaturginja i asistentica redateljice), zatim scenografi Isidora Spasić i Igor Vasiljev, kostimografi Decer i Kutić, skladatelji Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle te koreograf Staša Zurovac. – Volim raditi predstave u kojima se mogu identificirati s glavnim likom, lakše mi je pričati priču koja je i moja priča, onu koju dobro znam. Takve su i Antigona, i Durica (u kazalištu Žar ptica režirala je “Duricu”, nastalu na temelju popularnog stripa, op. a.) i Alisa. Alisa je jedan od mojih nadražih romana i o sebi mislim kao o nekome tko je upao u zečju rupu i puno čaja tamo popio – objašnjava redateljica kroz smijeh svoju poziciju različitosti te nastavlja:
Ne treba se bojati stava
– Alisa je apsurd, roman koji je odrasli čovjek pisao da bi zabavio jednu djevojčicu. Zato tu ne treba tražiti poante ili moralne pouke. I zato je to tekst s kojim možeš sve i svašta. Zbog takve kreativnosti i volim dječje kazalište. Želim odgojiti generacije koje neće biti pasivni promatrači, već će biti društveno aktivni. Želim da sadašnji klinci postanu ljudi koji imaju stav i odgovor na stvari koje im se događaju. A za takvu “poduku” Alisa je idealna. Zato naša Alisa dolazi u kazalište, i kada hostese, zapravo glumci, traže od nje određen način ponašanja, ona se pobuni, skoči iz gledališta te doslovno makne kazališni zastor i preuzme predstavu. Tako pozornica postaje zemlja čudesa, a Alisa se kroz putovanje bori sa svojim strahovima. Sve su to strahovi od odrastanja, strahovi od žrtvovanja sebe i svoje osobnosti u ime nekih društvenih normi. I zato mislim da će to djeci biti vrlo prijemčivo i zanimljivo – kaže Renata. Provjerit ćemo na premijeri 18. studenoga.