Tajna uspjeha je u maminim i svekrvinim starim receptima
Po struci Sandra Jadek je poljoprivredna tehničarka, ali nikada nije radila u struci. Svoju je sreću, strast i dobar posao pronašla u slasticama koje osvajaju i Europu
Spiderman, Batman... kroz njezinu je kuhinju prošlo više superjunaka nego kroz kinodvorane. Za starije “dečke” tu je tortu u obliku gajbe piva Zacrtala si je kako će napraviti jesensku tortu s brašnom od hrastovog žira. Prevrnula je pola Slavonije da se dokopa namirnice za koju, prosječni građani, i ne znaju da postoji. Htjela je, kaže, napraviti nešto što zasigurno nitko neće. I uspjela je! Ispekla je na kraju biskvit od žirova brašna, prelila ga kremom od bundeve, a potom želeom od dunje. Sandra Jadek stvorila je tako “Slavonsku rapsodiju” – tortu koja je na nedavnom međunarodnom natjecanju Interslast u Termama Tuhelj osvojila nepca žirija i srebrnu medalju. Dok su “suci” prinosili vilicu ustima, Sandri je nad glavom stajao veliki upitnik – pojma nije imala kakva je okusa slastica koju im je servirala.
Ne voli jesti kolače
– Kada je prošlo ocjenjivanje, sve smo izložene pite i torte mogli kušati. Ja sam prvo odrezala komad svoje torte, čemu se začudila moja kolegica. Odgovorila sam joj: želim vidjeti što sam to napravila. Zbog posla se nemam vremena pripremati za natjecanja pa počnem tek dan ranije, napravim što sam zamislila i to je to – smješka se 43-godišnja Sandra. Da sve bude zanimljivije, ona torte ne voli jesti, ali ih obožava peći i dekorirati. Doslovce je do nogu potukla konkurenciju toga vikenda u listopadu na 6. Interslastu, međunarodnom kongresu slastičarstva, sladoledarstva i konditorstva. Snage su odmjeravali u pet kategorija, a Sandra se u svoju Slatinu vratila s čak pet medalja oko vrata. Pozlatile su joj se pita od bundeve te pita od čokolade. Srebra vrijedan okus je njezina torta, a brončana je pita od borovnice. Ravno je to čudu jer se natjecalo čak 86 “majstora za slatko” iz Hrvatske, SAD-a, Austrije, Njemačke, Slovenije, Italije i Turske. I još je to veće čudo ako se zna da je Sandra po struci poljoprivredni tehničar. No profesionalni slastičari nerijetko baš njoj “gledaju u leđa”. Tajna njezina uspjeha krije se u neizmjernoj strasti prema spravljanju kolača, ali i maminim i svekrvinim “starinskim” receptima. – Nikada nisam radila u svojoj struci. Kolači su mi ljubav od djetinjstva. Kada sam se udala, bila sam nezaposlena i iz dosade sam počela peći kolače. Istraživala sam i istraživala, jer me to zanimalo, i sanjala o vlastitom poslu – govori ona. Sazrio je potom trenutak da otvori obrt, no naišla je tada na prvu barijeru – nije slastičar po struci. Preskočila ju je tako što se prihvatila knjiga i učenja te se prekvalificirala. Natrčala je zatim na novu prepreku. – Suprug je taman ostao bez posla pa nismo mogli podignuti kredit, a profesionalna je oprema prilič- no skupa. Trnovit je to put, no kad nešto zacrtam, ne odustajem, uporna sam – iskreno će Sandra. Kada su ponovno stali na noge, zaputili su se u banku. Prekvalificirala se prije desetak godina, no radnju je otvorila prije pet i pol godina. Prije miksera u njihovu je dvorištu zazujala građevinska miješalica. – Najamnine su visoke, a usto opremala bih tako tuđi prostor. Rodila se stoga ideja da stisnem zube i nadogradim u dvorištu objekt koji ću za pet ili deset godina otplatiti i imati vlastiti prostor. Sazidali smo dvadeset kvadrata – govori naša sugovornica. Nemalenih 200.000 kuna stajali su je samo papirologija i gradnja. Novi krupni zalogaj koji je morala zagristi bila je kupnja strojeva.
Mikser za 15.000 kuna
– Pećnice stoje od 60.000 do 100.000 kuna, no ima ih i za 40.000, ovisno o tome što si možete priuštiti. Nabavljala sam u početku jeftinije strojeve jer si nisam mogla priuštiti velike troškove. Kako se koji pokvari, kupim novi, bolji. Kupila sam nedavno mikser od osam litara za 15.000 kuna, a i to je jedan od jeftinijih – otkriva. Zapita se i ona, priznaje, što joj sve to treba: velike investicije i nemaleni rizik jer vječno je pitanje hoće li posla biti dovoljno. No ona je vječni optimist, a sve joj više klijenata kuca na vrata radnje. “Sandrini kolači” postali su prepoznatljivi u cijeloj Slavoniji i Podravini. Prešli su i granice i završili na stolovima u Austriji, Njemačkoj i BiH... Iako danas mnogi poduzetnici “kukaju”, Sandra će reći – zadovoljna sam. I dodati kako ionako nije tip koji bi htio voziti skupe automobile.