Stres utječe na razvoj djeteta, a štite ga dobri odnosi u obitelji
Na to kako se najmlađi nose sa stresom znatno utječu roditelji
Uspješno svladavanje stresa može ojačati dijete za buduće stresove, a neuspješno mu može dati osjećaj nesposobnosti Mnogi će se složiti da je stres postao sastavni dio života, a taj psihološki i fiziološki odgovor našeg organizma na situaciju koju procjenjujemo ugrožavajućom osjećaju gotovo svakodnevno.
Kako se nositi sa stresom?
Stres ne zaobilazi ni najmlađe, iako se o tome nedovoljno govori. – Stanje stresa se i kod odraslih i kod djece prepoznaje na temelju određenih reakcija: emocionalnih (tuga, tjeskoba, panika, promjene raspoloženja, ljutnja...), misaonih (samokritičnost, otežana koncentracija, zaboravljivost, nametanje istih misli...), tjelesnih (znojenje dlanova, lupanje srca, crvenilo lica, bol u trbuhu...) te ponašajnih (plakanje, lupanje, agresivnost, povlačenje...). No, za razliku od odraslih, kod djece stres osim fizioloških i psiholoških posljedica ostavlja trag i na njihov razvoj te kasniju sposobnost svladavanja stresa – upozorava Kristina Bačkonja, dipl. psihologinja. Napominje da je od velike važnosti kako se dijete nosi sa stresom: – Uspješno svladavanje stresa može ojačati dijete za buduće stresove, a neuspješno suočavanje
Najbolja podrška djetetu su roditelji koji slušaju i čuju dijete, s kojima ono može razgovarati i koji pomažu u razmišljanju KRISTINA BAČKONJA dipl. psihologinja
može mu dati osjećaj nesposobnosti i bespomoćnosti. Iz toga možemo zaključiti da stres ne mora nužno imati negativne posljedice na dijete, a blaži stresovi čak mogu i potaknuti djetetov razvoj, ako se ono uspješno suoči s njima. Jedan od većih stresova za dijete može biti škola, a da bi se taj stres izbjeglo, dijete od najranije dobi treba učiti preuzeti odgovornost za vlastite obveze. Tako će steći radne navike, a postignute uspjehe pripisivat će svom trudu, a ne roditeljima koji su umjesto njega pisali zadaću. Time se gradi samopouzdanje djeteta. – Razmatrajući situacije koje za dijete mogu biti stresne u školi, treba voditi računa o tome kako se prema školskim obvezama postavljaju roditelji. Naime, iako izvor stresa za dijete u školi može biti i ponašanje profesora (npr. potiče li međusobno uvažavanje, kakva je emocionalna klima u razredu), fizički uvjeti (npr. prevelik broj djece u razredu, buka koja ometa učenje) te sama okolina (nasilje u školi, krizne situacije...), najčešće se kao izvor stresa javlja nemogućnost nošenja djeteta sa školskim obvezama. Te obveze mogu biti zahtjevne, ali ako se dijete od početka oslanjalo isključivo na roditelje pri pisanju domaćih zadaća, pa čak i učenju, nije neobično da prelaskom u srednju školu te obveze za njega postanu previše zahtjevne i veliki izvor stresa – smatra Bačkonja.
U redu je biti ljutit i uplašen
Djecu od stresnih situacija štite dobri odnosi u obitelji, dobri rezultati u školi, ali i održavanje veza s vršnjacima. – Najbolja podrška djetetu su roditelji koji slušaju i čuju dijete, s kojima ono može razgovarati i koji mu pomažu u razmišljanju i traženju rješenja. Pričanje priča o suočavanju sa stresom kao i davanje do znanja da je normalno griješiti, pomažu djetetu u razvijanju strategija suočavanja sa stresom – savjetuje psihologinja i dodaje: – Iako je dobro da su roditelji pozitivni, reakcije poput „Nemoj biti ljutit/tužan/uplašen“djetetu ne pomažu jer mu zabranjuju da osjeća neugodne emocije. Dajte mu do znanja da je u redu biti ljutit, uplašen, usamljen, neka govori o svojim osjećajima – oni ne bi trebali biti tabu koliko god neugodni bili.