Brončani iz 1998. karijere su nastavili kao uspješni treneri
Dečki koje je Ćiro Blažević pod kapom francuskog policajca vodio do bronce u Francuskoj sada su učitelji nekim novim generacijama nogometaša
Najviše utakmica na klupi odradio je Slaven Bilić, gotovo dvostruko više od prvih pratitelja Krune Jurčića i Zokija Mamića Sljedeće godine obilježit ćemo 20. godišnjicu najveće nam nogometne sreće, ljeta 1998. više se nikad nije ponovilo, nadajmo se da ćemo doživjeti još jedno takvo veselje naroda. Ti dečki koje je Ćiro Blažević pod kapom francuskog policajca vodio do bronce skupili su već i godina na svojim plećima, frizure im više nisu guste ili su malo posivjele, javile su se i bore, sad su neki od njih u ulozi Ćire Blaževića, sad su oni učitelji nekim novim genera-
cijama nogometaša, neki su već i kao treneri skupili veliko iskustvo, iskusili su i međunarodni trenerski kruh. Doduše, nisu svi vatreni u trenerskim vodama, ali dobar dio njih ušao je u taj zahtjevni posao u kojem danas jesi, a sutra nisi.
Ostavili su trenerski trag
Najviše utakmica na klupi odradio je Slaven Bilić, gotovo dvostruko više od prvih pratitelja Krune Jurčića i Zokija Mamića. Ostavili su vatreni iz 1998. trenerski trag i u našoj reprezentaciji, pogotovu dok je izbornik bio Slaven Bilić koji je u stožeru uz Nikolu Jurčevića imao vatrene Aljošu Asanovića, Roberta Prosinečkog i Marijana Mrmića. Nakon njega Igor Štimac imao je ‘francuze’ Alena Bokšića i Krunu Jurčića kojima je priključio Igora Tudora i za vratare zaduženog Tomislava Rogića. Jurčić i Tudor ubrzo su ga napustili i otišli u Dinamo i Hajduk, a nije se ni Štimac predugo zadržao, smijenjen je i naslijedio ga je Niko Kovač koji je vjerovao svom bratu Robertu, Goranu Lackoviću i Vatroslavu Mihačiću, dakle nije imao nikoga od vatrenih. Jednog vatrenog imao je Ante Čačić, Marijana Mrmića, koji je bio u stožeru uz Josipa Šimunića i Antu Mišu. Marijana Mrmića u svom je stožeru ostavio i novi izbornik Zlatko Dalić, priključio mu je i Ivicu Olića, a poželio je i vjerojatno najboljeg golmana na SP-u 1998. Dražena Ladića, ali tu je zapelo pa je u dodatnim kvalifikacijama protiv Grčke ostao samo s Olićem i Mrmićem. Bude li na kraju Ladić u stožeru, konačno ćemo imati vodstvo reprezentacije s dva bivša vatrena, oba vratara. Nije bilo tako daleko od toga da jedan igrača, iz udarne postave naše reprezentacije u Francuskoj bude i izbornik. Kad se već odlučilo da se prije kraja kvalifikacija smijeni Antu Čačića, koliko znamo, Davor Šuker je razmišljao o Robertu Jarniju. Bivši lijevi bek i najbolji lijevi bek u povijesti naše reprezentacije izbornik je reprezentacije do 19 godina i on je u jednom trenutku bio glavni ‘pik’ za ključne kvalifikacijske utakmice, navodno je Šuker već i zvao svog bivšeg suigrača iz reprezentacije, pitao ga je li spreman. Moguće da je i Šuker poslušao glas naroda koji kaže da je premalo vatrenih u HNS-u (iako je Šuker predsjednik, ne baš omiljeni) i u reprezentaciji. No onda je ipak u vodstvu HNS-a odlučeno da se prilika ponudi Zlatku Daliću, o uspjehu s Grčkom i odlasku na SP vjerojatno ovisi njegov ostanak, pa onda i dolazak Dražena Ladić u stožer.
Neka Dalić sam bira ljude
Jer, Dalić ga želi, a savez mora pustiti izbornika da bira ljude s kojima će raditi. A s Ladićem je dugo surađivao, doduše, tada je u U21 reprezentaciji Ladić bio šef, a Dalić pomoćnik, no na Bliskom istoku Ladić je bio pomoćnik Daliću. Osim u grafici navedenih vatrenih koji su u trenerskom poslu, i Petar Krpan, koji je bio na SP-u 1998. u trenerskim je vodama, vodio je svoju nogometnu akademiju u Osijeku, bio je instruktor HNS-a, a sada je izbornik U17 reprezentacije s kojom je uspješno prošao kvalifikacijski turnir ispred Španjolske i čeka elitno kolo kvalifikacija na proljeće. Kako bilo, trenerskog potencijala imamo i treba malo više vjerovati tim našim stručnjacima, dati im i posla i vremena.
Čačić je imao samo jednog vatrenog u stožeru, a Dalić je htio Ladića, no nije ga dobio Sljedeće godine obilježit ćemo 20. godišnjicu najveće nogometne sreće, ljeta 1998.