Stvoreno

Deseci autobusa i na tisuće hodočasnika ovih dana stižu pred vukovarski franjevački samostan pa je prava sreća bila razgovarati sa župnikom sv. Filipa i Jakova fra Ivicom Jagodićem, koji dočekuje hodočasnike i priča im o životu u Vukovaru. Osobito o ona tri mjeseca opsade prije 26 godina. – Hodočasnicima kažem i to kako je grad danas prepolovljen, jer je prije rata bilo oko 45.000 stanovnika, a danas nas prema mnogim procjenama ima oko 20.000 – kaže fra Ivica Jagodić dodajući da su rimokatolici podijeljeni u tri župe, u kojima ima oko 12.000 vjernika. – Vukovar ima izrazito bogatu kulturu, osobito iz vremena baroka, i u svome povijesnom dijelu izgradio je lijepi grad. Međutim, to nije razlog zašto hodočasnici dolaze danas, nego velika priča iz 1991. Naši hodočasnici se uvijek vraćaju iz zahvalnosti prema stvaranju domovine i svim žrtvama koje su ovdje darovane u ovom gradu – kaže fra Ivica koji, kada govori o tri mjeseca opsade, najčešće ističe zajedništvo koje su Vukovarci stvorili u svojoj ondašnjoj nemoći i kada su, kako kaže, rame uz rame, disali, mislili, govorili i činili kao jedan, a u tim najtežim trenucima funkcionirale su i sve gradske službe.

je zajedništvo koje je bilo najjače oružje. U tim trenucima kada je nedostajalo vode, hrane, struje, komunikacije, ljudima to nije bilo bitno, nego im je bitna bila samo dobra vijest. Od nje se živjelo jer svatko je imao brata, strica, rođaka, susjeda ili prijatelja, nekoga tko je čuvao grad i za njega se strepilo. Ne za svoje živote i svoju neimaštinu, nego za druge živote – objašnjava on, dodajući da je to upravo on osjetio kao svećenik iz vukovarskih duša za koje skrbi. Nakon povratka grad je, kako kaže, obnovila vukovarska čežnja za svojim domom. Ali, slika koju su zatekli bila je za ne povjerovati. – Samo je državna cesta bila prohodna. Vukovarci nisu mogli prepoznati svoju ulicu, a ne samo svoju kuću! U našoj crkvi i samostanu ništa nije ostalo, samo goli zidovi i stupovi, a mi sretni i zbog toga jer je u crkvi iskopano 20 rupa da je se sravni sa zemljom – prisjeća se fra Ivica, no dodaje kako je Vukovar danas ipak mjesto za normalan život. Evo, uoči ove obljetnice imamo vjenčanje, tri krštenja, proslavu 30 jubileja bračnih parova. Vjernički život se vratio, prisutan je i sve je kao nekada. Jedino što uvijek dominira taj osjećaj koliko nas je prije bilo. Jer, primjerice, dođeš uvečer na trg i nema nikoga – kaže vukovarski župnik i kao najveći problem naglašava nedostatak posla, pa mladi rješenje nalaze u napuštanju grada. Kada ga pitamo kako se Vukovarci danas nose s posljedicama zločina, on kaže da je to jedna od najtežih vukovarskih priča.