LILI DA SU GA TROVALI KADA SU SE NAPILI
funkcionalnog kapaciteta pluća – objašnjava dr. Batelja. Koncentracija toksičnog antimona Sb121 u kostima kardinala Stepinca iznosila je 391,21 mg/ kg te antimona SB123 388,21 mg/ kg, dok su normalne vrijednosti 21,38 mg/kg. Medicinska literatura zastupa mišljenje da prekomjerno izlaganje antimonu može dovesti do kardiomiopatije, gastrointestinalnih tegoba poput mučnine, povraćanja i abdominalne boli, potom dovodi do umora, mišićne slabosti, miopatije, glavobolje, bola u donjem dijelu leđa, hematurgije, zatajenja bubrega i potencijalno je kancerogen – piše dr. Batelja. Normalne vrijednosti olova u ljudskom organizmu su 0,64 mg/ kg, dok je koncentracija olova u kostima kardinala Stepinca iznosila 15,1 mg/kg.
Kronično trovanje olovom
Kronično trovanje olovom klinički se manifestira porastom krvnog tlaka, nefrotoksičnim djelovanjem kao što su bubrežne kolike, gastrointestinalnim i neuromišićnim simptomima te nespecifičnim općim simptomima, poput slabosti, malaksalosti i nesanice – objašnjava dr. Batelja, dok kliničke manifestacije trovanja kromom (kojega je kardinal Stepinac imao 43,5 mg/ kg, dok je normalna vrijednost u kostima manje od 2 mg/kg) obuhvaćaju različita tkiva, pluća, crijeva, želudac, kožni i krvotvorni sustav. Koncentracija arsena u kardinala Stepinca iznosila je u kostima 3,8 mg/kg, a normalne su vrijednosti manje od 1 mg/kg. Kronično izlaganje arsenu može prouzročiti gastrointestinalne probleme i insuficijenciju bubrega – kaže dr. Batelja i dodaje da je prisutnost toksičnih metala posljedica trovanja koje je trebalo za vrijeme obdukcije biti zamaskirano uštrcavanjem tekućine koja nije bila konzervans, nego tekućina s razarajućim djelovanjem na mrtvo tijelo kardinala Stepinca. Postulator kauze mons. Batelja odgovara u ovoj knjizi i na pitanje tko je otrovao kardinala Stepinca. Bilo je više izvršitelja i bili su primijenjeni različiti otrovi. Da lakše zametne trag svojoj raboti, Udba se koristila trojicom suradnika. Iz kontakta s vjerodostojnim svjedocima i osobnim kontaktom s jednim od trovača uspjelo se identificirati trojicu izvršitelja ovoga zločina. Bili su to Vinko Masle, D. O. i Rifat Pašić. Tri izvršitelja različitih narodnosti i vjerskog okruženja – piše mons. Batelja dodajući da su sva trojica kasnije, po “partijskoj liniji“, nagrađena direktorskim mjestima u privrednim tvrtkama, a obavljali su i zahtjevnije zadaće za Službu državne bezbjednosti. Batelja navodi kako se Vinko Masle više puta hvalio da je trovao nadbiskupa Stepinca u Lepoglavi, a jedno od tih “hvaljenja” stiglo je i na adresu hrvatske sekcije Radio Vatikana. Radilo se o alkoholiziranom društvu u kojemu se Masle pohvalio: “Drugovi, ja sam od svih vas najviše zaslužan. Ja sam dobio zadatak da otrujem ratnog zločinca Stepinca. Od naših specijalista liječnika Ozne dobio sam specijalan otrov i osobno ga stavljao u njegovu hranu. Otrov je kumulativan i nije djelovao dok je Stepinac bio kod nas. Učinak je počeo kad je bio u Krašiću. Nitko nije mogao ustanoviti od svjetskih liječnika da je zločinac Stepinac otrovan i da je zbog toga morao umrijeti te da ga nijedna liječnička ekipa spasiti nije mogla.” Gospodin D. O. više se puta “hvalio da je uspio otrovati Alojzija Stepinca u Lepoglavi”. Taj čovjek je “za života bio uz Manolića”. Umirovljen je nakon urote Aleksandra Rankovića protiv Tita 1966. Naime, dok je uživao blagodati Brijuna, opredijelio se za velikosrpsku političku opciju u kojoj je Tito trebao biti uklonjen s vodećeg državnog i partijskog položaja – piše mons. Batelja koji je trećega Stepinčeva trovača Rifata Pašića pokušavao kontaktirati i pismeno ga molio za susret i razgovor, ali ga je on odbio. Ipak, Zoran Kotnik, umirovljeni djelatnik hrvatske obavještajne službe, posvjedočio je da je njegov “tetak Rifat Pašić” trovao nadbiskupa Stepinca – piše Batelja i citira Kotnikovo pismo, koje svjedoči kako je on “osobno jednom prigodom slušao kako se hvalio da je u više navrata bio u lepoglavskom zatvoru i da je sudjelovao u trovanju zatočenoga zagrebačkog nadbiskupa”. “Nije iznosio detalje kada je to točno bilo ili kako, ali je isticao da je ponosan što je baš njemu bila povjerena tako osjetljiva partijska zadaća. Bio je toliko arogantan i samouvjeren u svoju moć da kod njega nije bilo ni straha ni opreza“, piše Kotnik i dodaje da “kada sada, s određenog vremenskog odmaka, razmišlja o njemu i njegovoj priči o sadašnjem hrvatskom blaženiku, smatram kako u svemu ima logičnog smisla jer nikada nije prežalio svoju Jugoslaviju, pa slijedom toga nikada nije bio za samostalnu hrvatsku državu“. Kongregacija za kauze svetaca, dajući veću pozornost vrlinama kardinala Stepinca nego zločinu progonitelja, i da ne zasjeni blaženikove vrline koje “sjaje poput sunca”, odredila je da je Sluga Božji Alojzije Stepinac mučenik “ex aerumna caceris – iz patnja proživljenih u zatvoru”, što uključuje osudu nevinoga čovjeka i zločin nad njegovim zdravljem – objašnjava postulator kauze za kanonizaciju mons. Batelja, koji u knjizi na gotovo 700 stranica iznosi detalje o Stepinčevoj eliminaciji. Polycytahemia rubra vera kao maligna mijeloproliferativna bolest imala je veliki doprinos u fatalnom završetku blaženika – zaključuje mons. Batelja i dodaje da su njezinom nastanku mogli pridonijeti “rizični čimbenici kao npr. ionizirajuće zračenje, o čemu svjedoče izjave svjedoka na crkvenom sudištu o glasu svetosti i mučeništva kardinala Stepicna” te “trovanje teškim metalima, koji su identificirani iz uzoraka kostiju i tkiva nakon ekshumacije” 1993., koje je “dovelo do ireverzibilnog oštećenja vitalnih organa i smrt je bila neizbježna”. K tome, kako navodi dr. Batelja, nakon obdukcije nije bilo primijenjeno balzamiranje, kako je službeno navedeno, već je “učinjena destrukcija mrtvog kardinalova tijela s pomoću karbolne otopine, uništeni su mu svi organi, a to ukazuje na namjeru prikrivanja pravog uzroka smrti, odnosno prikrivanje zločina”. Knjiga dr. Jurja Batelje “Komunistički progon i mučeništvo blaženog Alojzija Stepinca” izašla je u nakladi Postulature blaženog kardinala Alojzija Stepinca.