Cranstonova obrada Dickovih priča nije mogla podbaciti
Kultni američki SF pisac Philip K. Dick jedan je od onih autora kojem se bez krzmanja može pridružiti otrcani epitet – besmrtni. Otrcani jer današnji medijski konzumerizam to voli prilijepiti svakom drugom umjetniku ne puštajući da svoj pravorijek da najvažniji čimbenik – vrijeme. Kod Philipa K. Dicka presudni je faktor zapravo odavno rekao što misli, Dick ne smije umrijeti. I ovo je sasvim sigurno njegova godina jer već smo odgledali Blade Runner 2049, a već je dobrano odmakla i serija Electric Dreams. Tiskarske boje na kritiku nastavka filma koji je trebao baš vremena da postane apsolutnim filmskim znanstveno-fantastičnim klasikom nećemo ovdje trošiti. Bolje je posvetiti se seriji kojoj smo i dali malo vremena da vidimo koliko su se ispoštovale Dickove priče. Poveznica je jasna, naslov je serije izvučen iz “Do android dream of electric sheep?”, naslova romana prema kojem je i snimljen originalni Blade Runner. Serija je zapravo skup zasebnih epizoda, svaka posebno snimljena prema nekoj Dickovoj priči. Već kada je serija najavljivana, pozornost je privuklo jedno ime. Iza serije je svoje ime stavio Bryan Cranston aktivno nastupajući kao izvršni producent te kao glavni glumac u jednoj od priča. Kako smo od Cranstona i navikli, on se svega prima ozbiljno pa su tako Dickove priče osuvremenjene, prilagođene današnjoj, pogotovo mlađoj publici. Vrlo je jednostavno to zvijezda Breaking Bada objasnila, svi mogu uzeti postojeća dje- la Philipa K. Dicka i pristojno ih uobličiti za nekakav ekran, no u tome nema ničega novoga ili svježega. Cranston je poznat kao štovatelj Dickova rada pa je tako kao jedan od glavnih glumaca bio uključen i u remake Totalnog opoziva iz 2012. godine, a za seriju se prihvatio biranja priča, kako smo rekli, bilo je potrebno pronaći njih deset u izboru od 120. Što nosi deset neovisno jedna od druge napisanih, režiranih, castiranih, dizajniranih epizoda, sasvim je jasno. Riječ je o gotovo nemoguće velikom pothvatu. I Cranston je uspio, vizualno dosadašnjih šest epizoda izgleda doista dobro, nose atmosferičnost gotovo poput Blade Runnera, a ne čini se da je prerada Dickovim pričama odnijela nešto bitno. Okupljena je i doista sjajna glumačka ekipa. U njoj su Steve Buscemi, Geraldine Chaplin, Essie Davis, Richard Madden, Timothy Spall, Liam Cunningham, uz samog Cranstona, dakako. No, bez obzira na tako vrijedna imena na koja ste morali naletjeti negdje na televiziji gledajući kakav maloekranski blockbuster, u rijetko se kojoj epizodi postiže slojevitost likova. Istina, radnja je ta koja je prije svega nosila Dickove priče, no likovi ipak nisu ostajali po strani, dosta smo ih dobro upoznavali. Uostalom, danas se traži dobro profiliran lik u svemu što ima ambiciju postići neku gledanost. No, vodeći se ocjenama specijaliziranih webova, fanovi Dickova rada s tim ipak nemaju većih problema.
Ovo je doista godina Philipa K. Dicka, kultnog SF autora koji uz nastavak Blade Runnera dobiva i seriju Deset epizoda zasebne su priče obrađene kako bi ih prihvatila suvremena, mlađa publika