Eksplozije krvi u suludoj borbi protiv robotiziranih nacista
Karizmatični likovi najveći su plus ove pucačine, koja bi prizorima ekstremnog nasilja mogla traumatizirati nešto osjetljivije igrače
Malo je koja igra toliko doprinijela razvoju pucačina iz prvog lica kao Wolfenstein, a posebno njegova prva 3D inačica iz 1992. godine. Iz današnje perspektive pomalo je smiješno vidjeti stare snimke pikseliziranih eksplozija krvi i urnebesnog Hitlera u robotskom odijelu protiv kojeg smo se borili u ranim danima igre. Tehnologija animacije i mehanika kretanja nevjerojatno su evoluirale u ovih četvrt stoljeća, a s njima i žanr kao takav, pa umjesto Dooma i Wolfensteina danas na tronu najvećih sjede ratna pucačina Call of Duty i avanturistički hibrid Far Cry. Utjecaj Wolfensteina, ipak, ne treba zanemariti: Wolfenstein: The New Order 2015. je godine uspješno predstavio novi timeline u kojem su nacisti pobijedili u Drugom svjetskom ratu, a plavooki junak B. J. iznova mora spašavati svijet. Najnoviji nastavak Wolfenstein II: The New Colossus tako nas vodi u alternativne šezdesete godine prošlog stoljeća u kojima ubernacisti svojom iznimno naprednom vojnom tehnologijom siju strah poraženom Amerikom. Baš poput Snakea u Metal Gear Solid 5: The Phantom Pain, na početku novog Wolfensteina B. J. se budi iz četrnaestogodišnje kome baš kada u njegovu bolnicu počinju prodirati neprijatelji. Jedva se krećući u invalidskim kolicima započinje okršaj s maskiranim, oklopljenim svastičarima, a osim karakteristične mogućnosti masakriranja protivnika dvama paralelnim oružjima, tijekom cijele igrice nižu se i nelagodni prizori ekstremne torture. Zlikovce iznova predvodi Irene Engel, koja je zakrpala lice unakaženo u The New Order, ali je ostala jednako dijabolična, a igra joj pridružuje i nekoliko zaista brutalnih scena koje će oni slabijeg želuca teže zaboraviti. Vješto razrađena priča i karizmatični likovi najveći su plus ove pucačine. Oni s manje strpljenja gubit će živce u opsežnim animacijama, ali grafika, dijalozi i kreativni dramaturški pomaci nadjačavaju i tu “manu”. Igrači će primijetiti da robotski ojačani nacisti nisu baš najinteligentniji protivnici, ali najteže od šest mogućih razina težine pretvorit će bezglavu pucačinu u opasno kalkuliranje prije zaletavanja u hordu naoružanih neprijatelja. U Wolfensteinu nema potpune regeneracije bez prikupljanja paketa zdravlja, a tijekom cijele igrice u velikim količinama skupljate i oklope, municiju, oružje i druge vrijednosti kojima ponekad postajete jači od svojih mogućnosti. Zabavno i uvrnuto, u skladu s reputacijom kultnog serijala!