Tuđman je htio da Sedma flota dođe samo zbog upozorenja
Republikanski kongresnik Chris Smith o svojem posjetu Vukovaru pod agresijom 1991. godine, susretu s Tuđmanom i Miloševićem
Odlučio sam napisati prijedlog zakona o ukidanju embarga na uvoz oružja, ali demokrati nisu dali da se o tome raspravlja
Ta retorika da su obje strane jednako krive bila je potpuno suluda. To je kao da Poljake okrivite za to što ih je Hitler napao, kaže Chris Smith
Republikanski kongresnik Chris Smith otvorio je jučer u zagrebačkom Hotelu Dubrovnik festival tradicije i konzervativnih ideja „TradFest 2017.“Smith je na poziv Zaklade Vigilare stigao u Zagreb i susreo se s nizom predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti te tako nastavio produbljivati odnose između Hrvatske i SAD-a. U govoru se osvrnuo i na svoj prvi posjet Hrvatskoj početkom rujna 1991. Vidjevši u medijima što se zbiva u srcu Europe, Smith je s kolegom kongresnikom Frankom Wolfom odlučio i osobno doživjeti rat u Hrvatskoj. Razgovarao je s predsjednikom Tuđmanom, kardinalom Kuharićem, Slobodanom Miloševićem, posjetio Osijek, a u Vukovar je ušao preko polja kukuruza. Ono što je u toj samoinicijativnoj istražnoj misiji vidio prometnulo ga je u velikog zagovornika samostalnosti Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Ovo vam nije prvi posjet Hrvatskoj.
Nije. Bio sam 2012. u Dubrovniku, a prvi put posjetio sam vašu zemlju 1991. Odmah sam zavolio ovdašnje ljude jer su bili samopouzdani. Na agresiju Miloševićevih divljaka odgovarali su otporom, hrabrošću i vjerom. Ta me se vjera posebno dojmila. Ne sjećam se da sam ikad prije toga vidio vojnike s krunicama oko vrata. Svjedočio sam velikoj volji i odlučnosti unatoč lošoj odluci Sjedinjenih Država i Europske zajednice o uvođenju embarga na uvoz oružja koja je apsolutno išla u korist agresorske države – Srbije. Odlučio sam napisati prijedlog zakona o ukidanju embarga, ali demokrati nisu dali da se o tome raspravlja, a protiv su bili i Bush i poslije Clinton. Do danas si to nisam uspio razjasniti. Dok su oni govorili „Pustimo Europu da preuzme inicijativu“, nevini su ljudi ginuli.
Je li vam ta vaša privatna misija u Hrvatsku i Srbiju te ratne 1991. dodatno otvorila oči?
I te kako! Nakon posjeta Zagrebu, Osijeku i Vukovaru, kolega Wolf i ja susreli smo se s Miloševićem i uvjerili se da nam laže. Upravo je bio dogovorio prekid vatre koji je praktički odmah prekršen. No neki su ga unatoč svemu podupirali u Kongresu. Smatrali su da smo se ciljano namjerili na njega, što je težak apsurd. Ali nas se nije moglo zavarati jer smo Vukovaru i Osijeku osobno razgovarali s ljudima koji su proživljavali noćnu moru. Ta retorika da su obje strane jednako krive bila je potpuno suluda. To je kao da Poljake okrivite za to što ih je Hitler napao. Bilo je od početka jasno tko je tu agresor, a tko se brani.
Što vam se posebno usjeklo u sjećanje iz Vukovara?
Bili smo u crkvi sv. Filipa i Jakova i u njoj smo sreli oca Branimira Koseca. Na krovu svoje crkve imao je rupu od granate koja, na svu sreću, nije eksplodirala. Rekao nam je: „Nikamo ne idem jer je puno mojih župljana još uvijek tu. Oni bi trebali otići jer je jako opasno, ali dok su oni tu – i ja sam. Jer me trebaju“. Bio je jako hrabar, pravi pastir. Kasnije smo doznali da je nakon pada grada zarobljen i premlaćivan. Druga stvar koju nikad neću zaboraviti jest način na koji je grad sustavno uništavan, doslovce sravnjivan sa zemljom. Knjižnica, škole, obi- teljske kuće… To je slika pravog zvjerstva, tako izgledaju ratni zločini.
Susreli ste se s Tuđmanom i Miloševićem. Kakav su dojam na vas ostavili?
Tuđman je bilo jako zahvalan na tome što smo došli. Stalno je naglašavao da Amerika mora razumjeti što se događa u Hrvatskoj. Rekao je da bi, kad bismo samo doveli Sedmu flotu, to Miloševiću demonstriralo snagu. To mi sada radimo sa Sjevernom Korejom – pokazujemo odlučnost. Tada je to bio Tuđmanov prijedlog, ali nažalost nije se dogodilo. Milošević je bio vrlo društven, čak i nasmijan. Bilo je to pomalo bizarno. Rekli smo mu da znamo što se događa i da prestane s time. „Takva vam agresija neće proći!“, rekao sam mu. Uvjeravao nas je da MiG-ovi ne tuku po Vukovaru, ali suočili smo ga s dokazima koje smo prikupili. Prelijetali su iznad nas dok smo bili u gradu, a jednog sam uspio i fotografirati. Čuli smo i detonacije nakon preleta. Oba su moja brata piloti i ja dobro znam kako zvuče projektili ispaljeni iz MiG-a. Negirao je i korištenje kasetnih bombi iako je jedna moja fotografija s terena bila jasan dokaz da su ih koristili.
U svojem pismu predsjedniku Bushu tražili ste hitan sastanak kako biste mu predložili nova stajališta SAD-a prema ratu u Hrvatskoj. Koje su bile vaše preporuke?
Prvo i osnovno, ukidanje embarga na uvoz oružja. Drugo, smatrao sam da trebamo pojačati svoju prisutnost u regiji jer u tom slučaju Milošević ne bi mogao prodavati priče o miru, a u isto vrijeme intenzivirati oružani sukob. Pa Franku Wolfu i meni dali su u SANU-u karte velike Srbije! Hrvatske praktički nije bilo, Bosne i Hercegovine nije bilo, Dubrovnik je bio uključen… To je bila njihova grandiozna vizija i nisu je skrivali, a iz nje se lako moglo zaključiti što slijedi.
Ne sjećam se da sam ikad prije posjeta Hrvatskoj 1991. vidio vojnike s krunicama oko vrata
Milošević nas je uvjeravao da MiG-ovi ne tuku po Vukovaru, a mi smo ih fotografirali!