U SLUČAJU S KVATRIĆA NAJBOLJE BI BILO DA MALO POPUSTE JEDNI PA ONDA DRUGI

Poslovica kaže da se još nije rodio onaj tko bi svakome ugodio. Iznimka definitivno nije ni ZET koji se svakodnevno suočava s nizom kritika, od onih vezanih uz red vožnje te brzinu i kvalitetu usluge do lokacija za stajališta te okretišta. I dok je u prvom slučaju situacija takva da je s jedne strane ZET, a s druge nezadovoljni građani, u drugom slučaju se ni ljudi među sobom ne mogu dogovoriti. Ako ugodiš jednima, drugi su nezadovoljni i obrnuto. Isto se događa i na Kvaternikovu trgu, odnosno na samom početku Heinzelove ulice. Ondje je okretište za devet linija koje voze na sjever, prema Kozjaku, Horvatovcu i Jordanovcu, te prema jugu, u Petruševac, Kozari putove… Riječ je o linijama koje prometuju često pa tako u Heinzelovoj u svakom trenutku stoje barem dva do tri autobusa. Upaljeni su, stvaraju buku i zagađuju, zbog čega su bijesni tamošnji stanari. Činjenica je, naime, da se to okretište nalazi baš uz cijeli niz stambenih zgrada u kojima se mora živjeti uz buku,

Stanari traže preseljenje autobusnih linija, putnici su za njihov ostanak u Heinzelovoj

vibracije i smog. No činjenica je i kako je riječ o izrazito prometnim linijama te kako tisućama ljudi koji ih svakodnevno koriste odgovara upravo to da se iz svojih naselja dovezu na Kvatrić, odakle imaju dobru povezanost s tramvajima te su praktički u samom centru grada. Obje strane imaju svoje argumente zašto bi se stajalište trebalo premjestiti, odnosno zašto bi trebalo ostati, a na kraju će u sporu presuditi Vijeće gradske četvrti. Njegov predsjednik Stanko Gačić ističe kako je svjestan da će u svakom slučaju netko biti nezadovoljan, a kako trenutačno stvari stoje, nezadovoljni će uvijek biti svi jer svatko inzistira da u potpunosti bude po njegovom i nitko nije spreman za kompromis. A prvi je korak za dogovor da popuste malo jedni pa malo drugi. Možda bi tako u ovom slučaju rješenje bilo da se dio linija prebaci, a manji dio da ostane, no za to građani trebaju shvatiti kako ne može uvijek sve biti po njihovom jer postoji i druga strana koju također treba uvažiti. Jelena Ružić Svim posjetiteljima Adventa u Zagrebu koji došašće smatraju najbajkovitijim dijelom godine tunel Grič mora biti nezaobilazna postaja. Uz božićne pjesme u pozadini te omiljene naslove iz djetinjstva kao što su “Vlak u snijegu”, “Mali princ”, “Snjeguljica”, “Charlie i tvornica čokolade” i mnogi drugi koji su dio razigrane i koloritne scenografije tunela koja pak prikazuje ulicu kao iz doba Charlesa Dickensa, zaista je teško ne ostati zaražen blagdanskim raspoloženjem. Najviše će mu se pak obradovati najmlađi posjetitelji, koji će se kroz tunel morati više puta pro-