“JACO, NE BIH ŠARO PO ZIDU...” I DRUGI GRAFITI – FILOZOFSKI, LITERARNI, ODGOJNI

Svašta piše na zidovima zagrebačkih zgrada. Fasade su derutne, stoljetne, ali su novi brojevi kuća, nazivi ulica i raznolike poruke. Na jednoj zgradi u Kačićevoj ulici u Zagrebu pisalo je: “Ovo je Sigečica”. Nisam shvatio taj natpis. U susjednoj Medulićevoj prije nekoliko godina pisalo je: “Jaco, ne bih šaro po zidu, ali nemam drugog posla”. Grafiti su dio hip-hop kulture, suvremena urbana umjetnost. Oslikavanje javnih prostora sprejevima u boji, rukom autora, koji ima stav i estetski osjećaj, mogu na specifičan način obogatiti karakter ulice ili grada, dok u nemaštovitim rukama samo povećavaju vizualnu zagađenost prostora. Velika je razlika između grafita i natpisa. Grafiti nisu način komunikacije, grafiti su način pokazivanja socijalnih problema, problema općenito i pokazatelj nečije mašte. Važna je konstrukcija slova. Neki dan sam pročitao: “Matiju Gupca za predsjednika Kajzerice”. Sada se pojavljuju filozofski: “Bitak je dobitak”. “Insuficijencija satisfakcije”. Liječnički: “Abortus je pobačaj”. Literarni: “Vraćam se odmah. (Godot)” Lingvistički: “Subjekt traži objekt radi glagola”. Lijepa ljubavna izreka: “Zavidim ti što si sa mnom”. Odgojna: “Nisam pio 7 godina i onda sam krenuo u 1. razred”. Zidovi nekadašnje Tvornice duhana u Zagrebu zaista su ružno išarani. Nisu to grafiti. Međutim, jedna rečenica zaslužuje da je izdvojimo: “Pendrek lomi kosti, ali ne i srce”. Crtež na zidu jedne zgrade kraj Naftnog fakulteta u Zagrebu prikazuje dvije velike ptice koje su kljunovima okrenute jedna prema drugoj. Ali umjesto glave imaju pištolje, revolvere. Njihovi kljunovi su cijevi revolvera. Ispod njih su dvije manje ptice tađer okrenute jedna prema drugoj s revolverima umjesto glavama i kljunovima. Ispod njih su dvije male mrtve ptice. I tekst: “One su htjele letjeti više od nas”.