Uz Ratove zvijezda do srebra na EP-u

Haljine joj je kreirao poznati modni keator Rikard Gumzej

Za svečano otvaranje 50. Zlatne piruete morat ću posuditi klizaljke i ne pada mi na pamet klizanje, samo ću pozirati na ledu, kaže Sanda damir.mrvec@vecernji.net Zlatna pirueta ove godine slavi 50 godina, što to međunarodno natjecanje u umjetničkom klizanju svrstava u jedno od najstarijih sportskih natjecanja na svijetu. Naravno, kad je riječ o umjetničkom klizanju. Sve je počelo 1967. godine kada je skupina entuzijasta – Vladimir Amšel, Božidar Čubriković, Klara Gomboš-Dušanović, Zlatko Gros, Radovan Lipovšćak i Ante Škrtić – organizirala natjecanje koje je do danas postalo jedno od najvažnijih u Europi i svijetu.

Trenirala s gipsom na ruci

– Prva Pirueta organizirana je na otvorenom klizalištu Šalata. U to vrijeme nije bilo leda u dvoranama, klizalo se na prirodnom ledu – rekla je Morana Paliković-Gruden, predsjednica Hrvatskog klizačkog saveza. Sanda Dubravčić-Šimunjak je naša najuspješnija klizačica na Zlatnoj pirueti. Od 1976. do 1983. godine osvojila je osam medalja, od kojih pet zlatnih. – Dvije su mi medalje posebno drage. Ona prva 1976. koja nije bila zlatna, ali je bila osvojena nakon što sam tri tjedna bila u gipsu. Trenirala sam s gipsom na ruci i odradila tu svoju prvu Piruetu te osvojila broncu. Kako sam se ozlijedila? U to vrijeme na ledu su zajedno trenirali mali i veliki. Bila je ogromna gužva. U jednom trenutku u mene se zaletjela jedna djevojčica, pala sam i slomila ruku – prisjeća se Sanda Dubravčić-Šimunjak. Koja je druga najdraža medalja? – Ona druga je zapravo i moja najveća i najdraža zlatna medalja, a dogodila se na mojoj zadnjoj Zlatnoj pirueti 1983. godine kada je na natjecanje bila pozvana i tadašnja svjetska prvakinja Rosalynn Summers i kada sam je u svom Zagrebu uspjela pobijediti zahvaljujući tada brojnoj publici koja je došla u Dom sportova – istaknula je Sanda. Nakon tog nastupa, 1983. godine