POLITIKA NESVAĐANJA: ZAGRLJAJ BEZ IZGOVARANJA RIJEČI ROHINDŽE

Je li to bila nova vatikanska realpolitika, odnosno zašto papa Franjo tijekom pohoda azijskim zemljama nije izgovorio ime naroda Rohindža koji je proganjan u Mjanmaru i mora bježati u Bangladeš. Prvo pitanje novinara u zrakoplovu na povratku iz Bangladeša u Rim odnosilo se upravo na dramu Rohindža, najprogonjenije etničke skupine u svijetu. Papa je zagrlio skupinu izbjeglih Rohindža pred očima cijelog svijeta. Bila je to humana gesta počinjena nakon više dana tijekom kojih su mnogi raspravljali o tomu zašto je papa Franjo odlučio ne izgovoriti ime tog naroda u svojim službenim govorima u Mjanmaru i Bangladešu. Tom je gestom rekao više nego riječima. Kako bi to objasnio, papa je dao primjer adolescenta koji može reći ono što misli, ali to čini zatvarajući vrata drugomu pred nosom, i u tom slučaju poruka ne stiže do njega. “A ja želim da moja poruka stigne”, rekao je papa. Papa kaže da je vrlo zadovoljan razgovorima koje je vodio: “Nisam zalupio vratima drugima pred nosom, i to javno, nego sam imao zadovoljstvo dijalogizirati, pustiti da drugi govore i reći ono što ja mislim, i poruka je tako stigla”. Rekao je i da je plakao zajedno s predstavnicima naroda Rohindža. Kao najsnažniji prizor toga pohoda papa Franjo istaknuo je trenutak kada su se svi na pozornici okupili u polukrugu tijekom međuvjerske molitve za mir. A na pitanje o Aung San Suu Kyi, dobitnici Nobelove nagrade za mir koja je danas u središtu kontroverznih mišljenja budući da je državna savjetnica, a u njezinoj državi proganjani su Rohindže, papa je kazao da je u toj zemlji teško procijeniti što je najbolje učiniti jer je Mjanmar politički tek u razvoju. To je zemlja u tranziciji koja ima mnogo kulturalnih vrijednosti iz prošlosti, ali je politički u tranziciji, rekao je. Papine poruke ne vrijede samo za jednu državu. A kada bi se shvatilo i da on nikada nikome neće zalupiti vrata pred nosom, možda bi se znalo protumačiti i neke njegove poteze koji se odnose i na naše prostore.

Papa: Teško je procijeniti što je najbolje učiniti jer je Mjanmar politički tek u razvoju