Neće nam svijet pomoći, ako si sami ne želimo pomoći

Sama činjenica da je suđenje “šestorki” trajalo 13 godina, vonja na namještaljku, jer dokazi su mogli biti prikupljeni puno brže. Budući će o svemu ovome biti puno “doktorata” želim ukazati na neke činjenice, o kojima se ne govori dovoljno. Smrt generala Praljka zorno pokazuje kakav smo mi narod. Jedni likuju, a drugi jadikuju, vrlo oštra crta, lijevi i desni. Ako je politika dr. Tuđmana, prema BiH, bila pogrešna, bilo bi dobro čuti što je naša vlast trebala učiniti, a propustila je, nakon što je hrvatsko selo Ravno, postalo “sravno”? Pritom Alija Izetbegović izjavljuje da to nije njihov (čiji) rat. To vjerojatno nisu njegovi sugrađani, njegov narod i teritorij, a kao dodatak, još s teritorija njegove, tada još republike BiH Vučurević iz Trebinja razara Dubrovnik, a sve to nakon martirija Vukovara, Škabrnje i mog Lipika. Da postojala je u dijelu hrvatskog korpusa želja za većom, ili velikom Hrvatskom, ali kao posljedica stvaranje velike Srbije, s granicom po liniji VKK, ali i zar smo zaboravili na veliku Muslimaniju do Opuzena. Sanja o velikoj Hrvatskoj je presuđena, ali nema presude za ostale sanje, a neki još itekako danas na tome rade. Sada dolazimo do srži problema nas Hrvata. Prošlost je nepromjenljiva, a ako iz nje nismo ništa naučili, onda uopće nije problem naša loša demografska slika. Nama su od 1102. bili dobri Arpadovići, Habsburgovci, Karađorđevići, Broz(ovići), koji svi odreda, samu ideju o vlastitoj državi, sasjekoše u korijenu i vratu (Zrinski-Frankopan), u beogradskoj skupštini, pa i Savi bi tok promijenili. Kada se pojaviše domoljubi koji na krvi svoje mladosti stvoriše slobodnu Hrvatsku (u reduciranim) granicama, ona posta “slučajna” država, koju ne mali broj Hrvati ne može podnijeti, a kako bi pak, tamo neke Hercegovce. Nakon 882. u naše gene ugradi se poltronstvo (u prijevodu gmizavost ), sluganstvo prema jačem, izdaja, osobni probitci, međusobna netrpeljivost, pa i mržnja. Odakle toliki animoziteti na liniji sjever- jug? Tko to djecu uči “ubi tovara, ubi purgera”? Dokad tako? Nekada HSS-ovo geslo “Vjera u Boga i seljačka sloga”, osta samo izblijedjeli list papira, koju vrijeme pregazi, jer je vjera samo običaj, od Deset zapovijedi, ne držimo se niti jedne, sloge nema (vidi Sabor), a nema više ni seljaka. Zar smo toliko naivni da mislimo da će nam svijet pomoći, ako si to sami ne želimo? Nema prijateljstva među državama, već samo oportuni interesi, koji su podložni promjenama. Jedna mladost dade život za slobodu, a druga proda slobodu za eure. Čudimo se kako nam se ljudi iseljavaju, a svi doslovno svi političari agitiraše za ulazak u EU jer će se omogućiti slobodno kolanje ljudi, novca,roba i usluga unutar te umjetne tvorevine, čija je budućnost upitna. Još su stari Latini konstatirali “ubi bene ibi patria”, pa zar zaista vjerujemo da ćemo u doglednoj budućnosti moći dijeliti plaće kao u Njemačkoj. Čak i u toj Njemačkoj izdvaja se za pronatalitetnu politiku najviše novca na svijetu, a imaju najlošiji natalitet u Europi. Poruka svima nama kroz poznatu Kennedyjevu uzrečicu “ne pitaj što domovina može učiniti za tebe, već što ti možeš učiniti za domovinu”! Ako želimo opstati, valja se nad svim ovim događajima zamisliti, a pokojni general, kao vrhunski intelektualac je znao sve ovo. A Haaški sud poručuje, naši mentori podignuše optužnicu protiv Hrvatske 25. 6. 1991. a izrekoše presudu 29.11.2017, a tako će proći i svi oni manji narodi na svijetu, koji požele biti slobodni, mimo volje velikih i moćnih.