Bezgranično licemjerje SDP-ovih zastupnika

Ako pođemo od nekoliko činjenica i konstatiramo da je većina Milanovićevih ministara i sada u vrhu stranke, da za vrijeme te vlade nije usuglašen niti jedan kolektivni ugovor na zadovoljstvo sindikalnih čelnika, te da za četiri godine vladavine bivši premijer nije ni jednom razgovarao s rukovodstvom sindikata, onda se pitam odakle pravo i snaga SDPovim zastupnicima da traže ovoliko povećanje minimalne plaće. Da se razumijemo nemam ja ništa protiv toga prijedloga, i kamo sreće da ista iznosi više od 1000 eura, ali mi nije jasno kako to da ta gospoda posežu za empatijom tek kad je netko drugi na vlasti. To mi liči na nekoga tko s društvom dođe u gostionicu i naručuje najskuplja jela i pića samo zato što je siguran da on neće platiti ceh. Pored toga što se radi o školskom primjeru licemjerja, to je i neodgovorno s nekoliko aspekata. Prvo, esdepeovci predlažu nešto za što ih nije briga otkuda će se namaknuti novci. Drugo obmanjuju narod jer ostavljaju dojam da novca ima ali vladajući ne daju. Treće zaboravljaju da su za četiri godine zadužili hrvate za preko 100 milijardi kuna, a nisu pomogli najsiromašnijima. Uvjeravali su nas da ni za 15 godina nećemo moći razgovarati o nabavi borbenih zrakoplova, a ova vlada će to riješiti već u prvoj polovini mandata. Meni je jasno da ljudski rod spašava zaborav, ali mi nije jasno kako netko može misliti da su hrvati maloumni da ovaj prijedlog shvate kao dobronamjeran. Licemjerje je poznata ljudska mana, ali da će se pojaviti u ovakvom obliku nisam ni sanjati mogao. Ako ovo nije kulminacija licemjerja, ne predstoji nam lijepa budućnost.