Nogomet je djeci u Nigeriji borba za preživljavanje
Najteže je bilo dječaku priopćiti da nije prošao na probi. Ta su lica najtužniji prizori iz Abuje...
Trener Rijekinih juniora Renato Pilipović (40) godinu dana proveo je u Nigeriji radeći u nogometnoj akademiji Social Sporta Kako ste dospjeli u Nigeriju i kako ste uopće pristali na tu afričku avanturu?, pitamo Pilipovića, koji već šest godina radi u Rijekinoj školi nogometa. – Financijski uvjeti u Nigeriji bili su vrlo dobri, usto neki naši treneri već su tamo bili radili i imali dobra iskustva. Posrijedi je Football College Abuja ili privatna nogometna akademija u vlasništvu Social Sporta, na čijem je čelu Damir Mišković. Iz nje Nigerijci crpe igrače za svoje mlade reprezentacije – kaže Pilipović, koji je svakodnevno radio s 18 do 20 dječaka, tinejdžera između 15 i 18 godina. Ustajao je, kaže, svakoga dana u 5.30 sati da bi u već 7 sati bio na treningu izbjegavajući nesnosnu vrućinu u Abuji, gradu od milijun i pol stanovnika.
Bez večernjih izlazaka
Kakva su vam iskustva iz Nigerije izvan nogometa? Kako ste živjeli u glavnom gradu Abuji? – Živio sam u privatnoj kući, kolege treneri, Pučić i pokojni Matijević, i ja imali smo privatnog vozača. Kretali smo se na relaciji kuća – trening kamp, nije bilo večernjih izlazaka, osim kada bi Damir Mišković boravio u Abuji pa nas pozvao na večeru. U svakodnevnom životu Abuje nikada nismo doživjeli nijednu neugodnost. Ratna zbivanja daleko su od glavnog grada. Inače, Nigerijci su iznimno prijateljski nastrojeni. Veseo, srdačan narod koji u svojem siromaštvu i neimaštini ipak živi sretno radujući se malim stvarima. Stoga me ne čudi što misionari iz Europe rado dolaze u Nigeriju volontirati jer nevjerojatno je zadovoljstvo živjeti s tim ljudima. Oni svakoga prihvate kao svoga i s njima se lako saživjeti – nastavlja Pilipović. U nogometnu akademiju u kojoj je radio slijevaju se dječaci iz svih dijelova Nigerije u potrazi za bijegom od siromaštva. – Njima je to doslovno borba za opstanak, za svaki obrok. Oni žele igrati nogomet da bi se spasili od siromaštva. Dječaci dolaze u nogometne akademije sami, bez pratnje roditelja, s puno nade i očekivanja, i najteži dio mojeg posla u Nigeriji bio je priopćiti nekom dječaku da nije prošao na probi. A takve situacije bile su svakodnevne – nastavlja Pilipović. Jesu li Nigerijci talentirani nogometaši, vole li raditi? – Nigerijci su nogometaši iznimne motorike, fizičke snage, trkački vrlo moćni, agresivni, dok su na planu taktike ipak slabiji, pomalo divlji. Ako govorimo o njihovoj reprezentaciji, sigurno je da im njemački trener Rohr može usaditi disciplinu i odgovornost, ali bude li previše inzistirao na taktičkim zadacima, izazvat će kontraefekt; ako Nigerijci budu previše razmišljali o taktici, pogubit će se i izgubiti svoje najjače adute, a to su trčanje i agresivnost – tvrdi Pilipović. S Akademijom Abuja lani je bio pobjednik juniorskog Memorijala Mladena Ramljaka u Zagrebu. Bilo je to veliko iznenađenje. – U finalu smo pobijedili Real Madrid 3:1. Nametnuli smo se Španjolcima baš tom trkom, presingom, stalnim pritiskom. Bila je velika vrućina, što nam je išlo na ruku, dok su igrači Reala u svojoj nemoći olako gubili živce i dobili su dva crvena kartona – prisjeća se Pilipović velikog uspjeha nigerijskih klinaca.
Ne treba nam jurnjava
Kakvu utakmicu predviđate našoj reprezentaciji protiv Nigerije 16. lipnja u Kalinjingradu? – Pristanemo li na njihov način igre, jurnjavu s puno kontakta, mogli bismo se naći u ozbiljnim problemima. Nigerijce treba ozbiljno shvatiti i respektirati. Dobro je što će nam to biti prva utakmica na SP-u, u kojoj neće biti kalkuliranja, a i naša reprezentacija bit će svježa i spremna odgovoriti na trčanje Nigerijaca – zaključio je Renato Pilipović. Neki od igrača iz njegove akademije pronašli su svoja mjesta u europskim klubovima, poput Spezije, Rome, Bologne, beogradskog Partizana... dok je Goodness Ajayi, nekadašnji igrač Rijeke, sada na posudbi u izraelskom Hapoel Ashkelonu. Trojica igrača iz Football Collegea iz Abuje bila su u sastavu Nigerije koja je prije dvije godine postala svjetski prvak do 17 godina u Čileu. Na tom natjecanju Hrvatska je bila došla do četvrtfinala.
S Nigerijcima sam prošle godine osvojio ‘Ramljak’ svladavši u finalu Real Madrid 3:1
Treninge smo u Abuji imali u 7 sati zbog neizdrživih vrućina u glavnom gradu