Bogate zemlje EU bore se za klinička ispitivanja lijekova, mi ih izbjegavamo
Mnoge zemlje, poput Danske i Belgije, imaju više od 10 kliničkih ispitivanja na 100.000 stanovnika, što bolesnicima omogućava najsuvremeniju dijagnostiku
U Poljskoj se 30% lijekova za liječenje zloćudnih bolesti osigurava iz kliničkih ispitivanja, u Mađarskoj i Estoniji ispitivanja je sve više Jesu li se neki bolesnici kojima se humanitarnim akcijama prikuplja novac za liječenje u inozemstvu mogli liječiti u Hrvatskoj? Vjerojatno da, kad bi se kod nas provodilo više kliničkih ispitivanja lijekova. S 50-ak takvih ispitivanja godišnje, na dnu smo europske ljestvice. Prednjače bogate zemlje poput Danske koja ima 18 kliničkih ispitivanja na 100.000 stanovnika, Belgija ima 12, Švicarska 11... Hrvatska je pri dnu sa dva ispitivanja, podaci su iz rujna 2014. godine, a iza nje samo su Portugal, Poljska i Rumunjska. S time da je Poljska u zadnje dvije godine znatno uzletjela pa se danas u njoj 30% lijekova za liječenje zloćudnih bolesti osigurava iz kliničkih ispitivanja. Mađarska i Estonija također su u uzlaznoj putanji.
Regrutacija pacijenata
U Hrvatskoj je stanje nepromijenjeno usprkos benefitima. Najmodernije terapije i postupci u kliničkim su ispitivanjima za bolesnike besplatni i bez čekanja, liječnici koji sudjeluju u njima imaju pristup najmodernijim informacijama i tehnologijama, bolnice koje ih provode bilježe manju stopu smrtnosti te imaju značajnu financijsku korist. Primjerice, u Belgiji kliničkim ispitivanjima uprihođuju 13% budžeta u svim bolnicama. Kliničke studije predstavljaju izravne inozemne investicije; doprinoseći proračunu kroz poreze i davanja, osiguravaju radna mjesta za visokoobrazovane kadrove i preveniraju odljev mozgova. Između 50 i 70 ispitivanja godišnje, Hrvatskoj donosi između 20 i 30 milijuna eura. Da dođe do europskog prosjeka, trebala bi triput povećati broj kliničkih istraživanja. Interesa inovativne farmaceutske industrije ima jer Hrvatska ima dobro uređen zdravstveni sustav, što je odlika bivših socijalističkih zemalja, s vrlo obrazovanim i stručnim liječnicima, što omogućuje dobru “regrutaciju” pacijenata za klinička ispitivanja. Liječnicima u istočnijim regijama pa i našoj se čak i posebno plaća rad na kliničkom ispitivanju, za razliku od modela na zapadu gdje liječnici ne zarađuju od njih već im je to dio posla koji bolnici nosi prihod. No, kliničkih je ispitivanja malo, a razlozi su nepoticajna regulatorna, zakonska i fiskalna okolina. Nedostaje jasnih politika i strategija, proces ugovaranja je spor i kompliciran, a ni porezni sustav, koji pojede pola tzv. dodatne zarade koju liječnik dobije, nije motivirajući.
Proces odobravanja ide sporo, ravnatelji bolnica politički važu odluku pa pravnik spremi ugovor u ladicu PROF. DR. RADAN SPAVETI profesor i konzultant Kujundžić: Da, trebamo se više uključivati u studije, ali kompanije preferiraju veće zemlje s više pacijenata
Lički medvjedi
– Sustav funkcionira, ali je spor, a brzina je ključna farmaceutskim kompanijama koje plaćaju istraživanje i kad vide da se odugovlači, idu dalje. Proces odobravanja ide sporo. Ispitivanja moraju ići u više bolnica istodobno, pa se treba potpisati ugovor sa svakom. Ravnatelji, imenovani po političkoj liniji, važu bi li to za njih bilo dobro ili ne, svi se pokušavaju zaštititi kao lički medvjedi pa se ništa ne događa, a pravnik ugovor spremi u ladicu – opisuje prof. dr. Radan Spaventi, izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i redovni profesor na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci. Bio je na čelu povjerenstva što ga je u svom mandatu imenovao prim. Siniša Varga, s ciljem da se poveća broj kliničkih ispitivanja u Hrvatskoj. – Cilj je bio namaknuti 2,4 milijarde kuna godišnjeg manjka u zdravstvu tako da se po 800 milijuna dobije iz europskih fondova, zdravstvenog turizma i kliničkih ispitivanja – podsjeća Varga, čije je povjerenstvo nastojalo objediniti ugovaranje za sve bolnice u jedan ugovor i da se ravnatelji onda bore da ono bude u njihovoj bolnici, kao što se bore bogate zemlje. Ministar prof. dr. Milan Kujundžić kaže, međutim, da je “krivica” podijeljena. – U petak sam u Bruxellesu govorio o dostupnosti inovativnih lijekova u malim članicama. Manja je zainteresiranost farmaindustrije za manje zemlje. Zanima ih koliko imate pacijenata i hoćete li brzo moći kupovati te lijekove. Ravnomjerna dostupnost inovativnih lijekova bez obzira na veličinu zemlje, a posebno u fazi kliničkih studija, treba biti obveza EK. Da, mi trebamo biti proaktivniji i više se uključivati u studije. Ali, ne dopustiti kompanijama da biraju zemlje prema broju pacijenata, u tome sam dobio podršku EK i Vijeća ministara, pogotovo zemalja koje imaju sličan problem, Grčke, Malte... – kazao je Kujundžić.
Htjeli smo povećati prihode od ispitivanja na 800 mil. kn godišnje, to je trećina od 2,4 mlrd. koliko fali svake godine DR. SINIŠA VARGA bivši ministar zdravstva