Zadnja prilika za mrzitelje Hrvatske vojske i borbenih aviona
a nakon rata, sve dosad, radili čuda svaki put kada su poletjeli, te nakon leta uspjeli sletjeti “u komadu”. U MORH-u su dovršili odabir “najizglednijeg” aparata, a pronio se glas da je najbolje ocijenjena ponuda izraelskog F-16 Barak. Nakon što hrvatska Vlada, očekuje se, na kraju i potvrdi odluku o izboru aviona, i šira će hrvatska javnost saznati koliko će taj posao Hrvatsku i stajati. Eskadrilu ćemo otplaćivati vjerojatno kreditom na deset godina, uz vrlo nisku kamatu, a ako kao indicije shvatimo proračunski plan da se svake iduće godine za avione izdvoji u vojnom proračunu oko 360 milijuna kuna, pomnožimo to s deset i dobit ćemo otprilike nabavnu cijenu eskadrile.
Realno, to bi, čak i za Hrvatsku, bila vrlo “ugodna” cijena i razmjerno izdržljiva rata otplate, što svejedno neće spriječiti protivnike nabave borbene eskadrile da državni i vojni vrh optuže da su im “vojne igračke važnije od vrtića”. Zastupnik Gordan Maras (SDP), koji se producira kao najžešći protivnik nabave eskadrile, voli, poput nekih drugih zastupnika, s vojskom boriti se “vrtićima” protiv aviona, ali i tvrdnjama da taj novac treba uložiti u obrazovanje. Dakle, knjigama protiv aviona. Onaj tko nije populist jasno će i lako razabrati da ovdje ne ratuju avioni s vrtićima i knjigama, jer sve to zajedno spada u osnovnu infrastrukturu države, koja to nije samo na papiru. Jedno bez drugoga, pokazalo se u našoj povijesti, ne ide. I koliko god se protivnici eskadrile upinju u kritici, na trenutke dižući i histeriju tvrdnjama da će nabava eskadrile samo potaknuti novo iseljavanje mladih, koji su, eto, protiv militarizacije RH - činjenice govore suprotno. Naši se mladi u pravilu iseljavaju baš u one države koje su za njih prvjenci mira i sigurnosti. To su redom sve zemlje s jakim vojskama koje mnogo troše na obranu i sigurnost, a apsolutno sve imaju i moderne borbene eskadrile. Dakle, prema kriterijima protivnika nabave hrvatske eskadrile, to su visokomilitarizirane države poput Njemačke, Švedske, Švicarske, Norveške, Danske, V. Britanije, Francuske...
Unekima od njih mladići, a ponegdje i djevojke, i dalje idu u vojsku, a neke upravo vraćaju taj sustav od kojega su bile odustale. Nadalje, u tim zemljama se mnogo investira u vojsku i zato što je to jamstvo stranim investitorima za siguran biznis. EU pak i računovodstveno nabavu eskadrila više ne vidi kao trošak nego kao investiciju, pa će i u Hrvatskoj, bez obzira na izbor aviona, nabava eskadrile donijeti nove poslove i nove tehnologije. Zastupnik Maras stoga se ne treba plašiti jer će to biti možda i najsmislenije potrošenih 360 milijuna kuna proračunskog novca godišnje.