Grünwald: Čast mi je biti nagrađen uz Anu Lendvaj
Riječ je o promišljenoj, katartičnoj groteski koja propituje same temelje zapadne civilizacije i njezinih službenih rituala Denis Derk Ako je netko dostojno obilježio 450. godišnjicu smrti najslavnijeg hrvatskog komediografa Marina Držića, onda je to dubrovačko gradsko kazalište koje i nosi njegovo ime. Prvo je na početku godine izvelo Držićeva “Skupa” u režiji Ivice Kunčevića (za naslovnu je ulogu Branimir Vidić Flika bio nominiran za nagradu hrvatskog glumišta), a onda je u osvit Božića premijerno izvelo Držićevu komediju “Pjerin” od koje su do danas ostali samo fragmenti i djelomične rekonstrukcije.
Karizmatični Nikolić
Režije ovog kazališnog pothvata prihvatio se Ozren Prohić, a dramaturg mu je bio Ivan Penović. Ovom prvom suvremenom izvedbom “Pjerina” hrvatsko je kazalište dobilo vizualno iznimno atraktivnu i stiliziranu predstavu, za što je najzaslužnija scenografkinja Dubravka Lošić i dizajner svjetla Dubravko Mihanović, ali i skladni kameni zid kazališta kao dio gradskih zidina. Odličan je posao napravila i kostimografkinja Irena Sušac (posebno se to odnosi na snažnu karakterizaciju ženskih likova), ali i skladateljica Paola Dražić-Zekić koja je predstavu i dodatno kontekstualizirala citirajući onu melankoličnu i slavnu glazbu Nina Rote iz Fellinijeva “Amarcorda”. Sve pohvale idu i tehnici koja se doista naradila u “Pjerinu”, pa nije čudno da se kazališna uprava zahvalila na suradnji čak i Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja. Tu svakako treba pohvaliti i slikaricu Anamariju Obradović i njezine dojmljive maske. Naravno, kada radite predstavu za koju imate jako malo teksta, prinuđeni ste pomoć potražiti i u scenskom pokretu (koji u ovom slučaju potpisuje Zrinka Lukčec-Kiko), a koji su omogućili požrtvovni glumci, prije svega više nego talentirani i već potvrđeni glumac Romano Nikolić u dvostrukoj ulozi dva brata blizanca, od kojih onaj prvi ne želi poslušati oca i oženiti udavaču Lučilu, jer ima svoju Dijanu, da bi onaj drugi, izgubljen i već odavno prežaljen, iskupio brata
Industrijski dizajner Davor Grünwald primio je u ponedjeljak Veliku nagradu za životno djelo Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH), koje je član već skoro pedeset godina. Grünwald je rekao i kako mu je neizmjerno drago što se u društvu nagrađenih našao s Anom Lendvaj, na žalost posthumno, koja ga je svojedobno intervjuirala za Večernji list. Njoj je pripala nagrada za knjigu “ULUPUH-ova modna povijest – Umjetnost odijevanja” Ane Lendvaj, koju su uredile Dorotea Jendrić i Davor Klarić, a oblikovala Sanja Bachrach Krištofić.