Nazivi plastika i bioplastika nisu usporedivi

Članci poput “Do 2030. u svijetu će nastati 41 megapolis…” (VL, 17. 12.2017.) krajnje su korisni. Mjesni novinari, u ovom slučaju hrvatski, koriste se raznim stranim izvorima da sastave takav članak. Prijevodi pokazuju da ni izvorni tekstovi nisu pisani baš kvalitetno. To je došlo ponajviše do izražaja u dijelu teksta pod podnaslovom “Morska trava umjesto plastike”. Navedeni odjeljak potaknuo me da postavim javnosti pitanje, jesu li usporedive plastika i bioplastika. Naime iz opisa PET plastenki proizlazi da je na ulazu u proces dobivanja potrebne plastike za PET plastenke predviđena morska trava, po definiciji organski polimer. Pritom se riječ o uzgojenoj morskoj travi, uzgojini (po definiciji umjetno). Sada se PET materijal proizvodi od proizvoda prirode, prirodnina: nafte ili prirodnog plina, koji su također organski polimeri. Na pitanje jesu li usporedivi nazivi plastika i bioplastika, odgovor je niječan. Plastika je zajedničko ime za fosilnu plastiku, pravi se od prirodnina i bioplastiku načinjenu od uzgojina. Za potrošača je potpuno nezanimljivo kako se došlo do PET-plastenki. Ako se taj način promišljanja, koji baš i nije uobičajeni, pa je u tisku članak o toj razlikovnosti. Međutim to omogućuje čitanje navedenog članka na potpuno drugi način. Gorivo fotosintezom iz laboratorijski uzgojene biljke. Ponovno umjetnina, ili organska uzgojina je na ulazu u proces dobivanja biogoriva. Isto vrijedi i za poljoprivredni uzgoj bez gubitaka. Sva hrana je organska po definiciji. Ono o čemu se može raspravljati su bilance životnog vijeka proizvoda. To mora biti kriterij. Ali nažalost programi koji nam se nude za obrazovanje novih generacija ne uzimaju tako jednostavne stvari u obzir, pa ni na razini europskih birokrata. politike bila je Kurikularna reforma, o kojoj gospodin Vrdoljak, nek’ mi oprosti na ocjeni, zapravo ne zna ništa, osim lamentirati, baš kao o nafti u Jadranu, razdjelnicima topline i velikoj uštedi energije, koja život znači. Genijalna ideja. Tko se može i smije usprotivi onome što je najbolje za našu djecu i mlade, za cjelokupno društvo i gospodarstvo, nego znanje, obrazovanje i odgoj sukladan modernom IT prostoru i vremenu, kao i potrebama svakodnevnog života i uklapanja mladih u svijet rada sa što manje problema, stresa i administracije. Da ne duljim. Možda je to nekoga zavaralo. Gospodinu Vrdoljaku, više nitko ništa ne vjeruje, niti od njega što dobro očekuje. Taj gospodin isključivo sve radi za sebe, što je dosadašnja politička praksa pokazala. Vjeruje se ministrici znanosti i obrazovanja Blaženki Divjak i njenom timu, što nema nikakve veze s HNS-om. Postoji li uopće više ta “Savkina” stranka ili je se miješa s onim drugim HNS-om, o čemu ne želim govoriti.