Glazba koju slušamo ne odaje i kakvi smo
Mladi psiholozi u svom su istraživanju potvrdili da Hrvati imaju stereotipe o ljudima i glazbi koju slušaju, ali ne i vezu između glazbe i osobnih vrijednosti
Primijetili su da je u hrvatskom društvu gotovo nemoguće izbjeći neku “etiketu” kada je posrijedi vrsta glazbe koja se sluša. I baš zbog toga skupina mladih psihologa iz Zagreba odlučila je provjeriti koliko su zapravo svi ti stereotipi točni. Tadašnji student na Hrvatskih studijima, a danas psiholog Tomislav Pavlović, apsolventica psihologije na Hrvatskim studijima Tena Benaković te studentica psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu Marija Prpa pod mentorstvom Anje Wertag, više asistentice na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, proveli su istraživanje o povezanosti glazbenih preferencija s osobnim vrijednostima te crtama ličnosti. Svoj rad krajem ove godine objavili su u časopisu Društvena istraživanja, a čim je objavljen, odmah je izazvao niz komentara jer je, ukratko, pokazao da – ništa nije kakvim se isprva čini.
Jaki stereotipi
Ekipa istraživača u svom se istraživanju vodila nekim prijašnjim nalazima svjetskih znanstvenika, primjerice P. J. Rentfrowa i S. D. Goslinga, koji su pokazali da bi osobine ličnosti, samopoimanje i kognitivne sposobnosti mogli biti važni pri odabiru glazbe. Prema tome, i obrnuto bi se mogli donijeti zaključci o nečijim crtama ličnosti na temelju onoga što sluša. Tako su neka istraživanja pokazala da osobe većeg intelekta preferiraju heavy metal, dok one manjeg intelekta radije slušaju turbofolk. Međutim, oni koji odabiru heavy metal i rap manje su savjesni. – Naš najvažniji nalaz jest da glazbene preferencije najčešće nisu povezane ni s osobnim vrijednostima slušatelja ni s njihovim crtama ličnosti, odnosno da temeljem glazbenih preferencija nije opravdano zaključivati o tome kako se netko ponaša ili što će smatrati vrijednim – objasnio nam je Tomislav Pavlović te dodao kako su u istraživanju ipak pronađene neke slabe veze. Tako