S ovakvim Lukom u Rusiji vidim nas među osam najboljih

Uz Luku Modrića postao sam prvi strijelac lige, kaže Ivan Bošnjak

Josip Kuže pronašao je svakom igraču najbolju poziciju. Luka je dirigirao, a u napadu smo igrali Eduardo i ja. Bilo je to sjajno razdoblje Vinkovčanin Ivan Bošnjak (37) s Lukom Modrićem proveo je sezonu i pol u Maksimiru. S nostalgijom se prisjeća vjerojatno najbolje, najdojmljivije Dinamove momčadi još od doba Prosinečkog, škvadre koja je bila istinski magnet za zagrebačku publiku. – Eh, bilo je to u eri pokojnoga Josipa Kužea koji nas je, nakon ispadanja u Ligu za ostanak, zaista preporodio – kaže Bošnjak koji danas živi u Zagrebu, u dubokoj medijskoj zavjetrini. Na spomen imena Luke Modrića nezaustavljivo niže komplimente. – Meni je dovoljno o Luki govoriti samo jednu minutu i sve izreći. Vrhunski dečko, vrhunski, svjetski nogometaš! I kad se sjetim se sezone 2005./2006., opet ne mogu ne zadržati se na treneru Kužeu, koji je svakome od nas pronašao idealnu poziciju. Ja sam sezonu prije bio desni krilni napadač, a kada je on došao, odmah mi je dao do znanja: “Ti ćeš kod mene biti samo špica i samo se na to koncentriraj.” Skupa smo u napadu zaigrali Eduardo i ja – pripovijeda Bošnjak.

Ćorić treba biti taj, ali...

Modrić je bio vaš “hranitelj”? – Luka je u toj momčadi bio sve, glavni igrač veznoga reda, kreator čiji smo potez mi napadači uvijek mogli predvidjeti. Bilo je dovoljno otvoriti se, ponuditi se i znao si da ti ta lopta sigurno dolazi – nastavlja Bošnjak. Modrić tada nije imao ni 20 godina. Je li vas iznenadila njegova zrelost? – Da, bio je klinac i kao takvome sigurno mu nije bilo lako doći u Dinamovu svlačionicu i u njoj se nametnuti. Ali kad ti dođe takav klinac, kod kojega smo svi, kroz treninge, odmah vidjeli da će nam donositi nešto što nitko drugi ne može, naravno da smo ga odmah svi prihvatili – ističe Bošnjak. Je li se tako trebao postaviti, primjerice, Ante Ćorić koji po talentu nije daleko od Luke? – Da, Ćorić je morao biti “taj”. Ali Luka je ipak jedinstven. Znate, netko ima talent, ali nema karakter, kod nekoga drugoga je obrnuto, a kod Luke je bilo odmah jasno da ima sve. Kompletan igrač! Meni je igrati uz Modrića bilo – milina. S njim iza leđa postao sam prvi strijelac prvenstva, izborio odlazak na SP u Njemačkoj. Zbog vas je možda Eduardo bio izostavljen s popisa za SP 2006.? – Ja sam bio prvi strijelac prvenstva, usto sam mogao igrati i kao desno krilo pa ne vidim zašto bi moj odlazak na SP bio sporan. Još 1999. godine kao igrač Cibalije bio sam dobitnik Žute majice SN-a kao najbolji igrač lige, ali nisam bio pozvan na SP do 20 godina u Nigeriju. Ja mislim da se to samo u Hrvatskoj može dogoditi.

Drpić me spasio

Jeste li zadovoljni Lukinim doprinosom u dresu reprezentacije? – Kada je bilo najteže, Modrić je pokazao koliko je velik. Primjerice, mi smo izgubili utakmicu od Turske, a Luka je igrao fantastično. Pa onda, kada je bilo “ili jesmo ili nismo” u kvalifikacijama, opet smo, zahvaljujući najviše Modriću, pokazali da jesmo – tvrdi Bošnjak, igrač s 14 nastupa za vatrene. Kakva su vaša očekivanja od nastupa reprezentacije na SP-u? Imamo li prevelika očekivanja od momčadi koja nije bila prva

u svojoj kvalifikacijskoj skupini? – Pogledajte ovo: Mandžukić je u Juventusu, Brozović i Perišić u Interu, Luka i Mateo u Realu, Rakitić u Barceloni... Pa kako s takvim imenima nećeš imati velika očekivanja! Mi govorimo o Islandu koji je bio prvi u našoj skupini, ali, molim vas, gdje to igraju njihovi igrači, tko su oni u usporedbi s našima? Mi bismo morali proći u drugi krug na SP-u, uz Argentinu smo favoriti skupine, a siguran sam da ćemo dogurati daleko. Očekujem da bismo mogli biti među osam najboljih na svijetu – naglašava Bošnjak. Vinkovčanin je, osim u Hrvatskoj, igrao i u Libiji, Belgiji, Grčkoj, Kini, Bruneju i Indoneziji, gdje je 2014. okončao karijeru. – Divno mi je bilo na Bruneju, gdje sam igrao singapursku ligu, u istom klubu s Dinom Drpićem. Na žalost, na utakmici sam doživio tešku ozljedu glave; s puknutom i razdvojenom jagodičnom kosti, nesvjestan svega oko sebe, igrao sam cijelo poluvrijeme, a poslije sam u svlačionici izgubio svijest i srušio se na pod. Dino Drpić tada je brzo reagirao, izvadio mi jezik iz usne šupljine i spasio me do dolaska hitne pomoći – prisjetio se Bošnjak.