Znam da će me vrijeđati u Splitu, ali znam i da ću imati prave prijatelje i na tribini i na parketu
Igrajući za Hrvatsku osvojio je srebro na Mediteranskim igrama u Mersinu 2013. godine kada je izbornik bio Slavko Goluža
Nakon što je igrao za hrvatsku rukometnu reprezentaciju na Mediteranskim igrama u Mersinu 2013. godine, gdje smo osvojili srebro, Stefan Vujić odlučio je ove godine igrati za Srbiju. S obzirom na veliki izostanak vanjskih igrača, Vujić bi se vrlo lako mogao naći među 16 odabranih za Europsko prvenstvo u Hrvatskoj. – Naravno da bih želio istrčati pred dupkom punom Spaladium Arenom. Znam da bi bilo zvižduka, možda čak i vrijeđanja, ali spreman sam na sve. Znam i to da ću imati prijatelje na parketu, ali i ponekog na tribinama – kaže Stefan Vujić, koji je s reprezentacijom Srbije proteklog vikenda igrao na turniru u Švicarskoj na kojem je Srbija bila posljednja, četvrta, s dva poraza.
Nema potrebe za osuđivanjem
Stefan je rukometni put počeo u Poreču odakle je otišao u Francusku u kojoj je igrao za Nantes i Istres. Potom 2015. dolazi u PPD Zagreb da bi ove sezone igrao za rumunjsku Steauu. – Ideja da zaigram za Srbiju rodila se u Rumunjskoj u kojoj sam prvo o tome razgovarao sa suigračima Ivanom Dimitrijevićem i Milošem Kostadinovićem. Potom sam razgovarao s Milom Isakovićem, trenerom srpske reprezentacije, a poslije i s izbornikom Jovicom Cvetkovićem – rekao je Stefan, čiji su roditelji Srbi. Otac Vojislav bio je jedan od ključnih igrača Istraturista osamdesetih godina. – Nakon što sam s Hrvatskom osvojio srebro na Mediteranskim igrama, sigurno je da sam se na- dao da ću za Hrvatsku zaigrati na još pokojem velikom natjecanju. Nije se dogodilo. Ne, nisam razočaran i nema ljutnje. Došla je ponuda iz Srbije, prošlo je više od tri godine nakon nastupa za Hrvatsku i rekao sam sebi zašto ne... Prije konačne odluke sigurno je da sam razgovarao s određenim ljudima, saslušao njihova mišljenja i na kraju odlučio. Vjerujem da će ljudi razumjeti da želim na sportskom planu napraviti što više i da me oni koji se razumiju u sport neće osuđivati zbog toga. Jasno, uvijek će biti onih kojima moja odluka neće baš biti najsretnija – rekao je Vujić. Dok je igrao za PPD Zagreb, tamo je stekao velik broj prijatelja, pogotovo među igračima. – Često se čujem s Kontrecom, Mandalinićem i Stepančićem. Bit će mi malo neobično ako dođe do našeg susreta u Splitu. Bit će mi neobično gledati ih na drugoj strani parketa. Znam, njima će gledatelji pljeskati, meni zviždati. No, spreman sam na sve, pogotovo psihički – istaknuo je Stefan. Što može Srbija na otvaranju Europskog prvenstva, i to još protiv domaćina, Hrvatske? – U svakom slučaju mi ćemo biti puno opušteniji nego Hrvati. Oni će imati velik pritisak, i to ne samo javnosti nego i tribina. Nekad to nije lako. Nedostaje nam puno igrača, ali bez obzira na to idemo na pobjedu. U redu, Hrvatska je favorit u toj utakmici, ali nećemo se sigurno lako predati – istaknuo je Stefan. Kako su vas prihvatili u reprezentaciji Srbije? – Super. Većinu igrača poznajem, a najbolje Dobrivoja Markovića s kojim sam igrao u PPD Zagrebu. S Jovicom Cvetkovićem nikad do sada nisam imao prilike raditi – rekao je Stefan. Ispada da se Vujić u PPD Zagrebu nije najbolje snašao, malo je bilo utakmica po kojima će ostati zapamćen. Puno bolje snašao se u Steaui.
Steaua pun pogodak
– Bilo je i nekoliko možda boljih ponuda, ali odlučio sam otići tamo gdje ću igrati 60 minuta. I odlazak u Rumunjsku bio je pun pogodak. Nakon prvog dijela prvenstva prvi smo i u klubu su iznenađeni kako smo dobro odigrali polusezonu s obzirom na to da je klub prošle godine jedva izborio ostanak u ligi. Klub je odlično organiziran, plaća je više nego dobra, a uvjeti sjajni. Liga je sasvim solidna, a i posjećenost na utakmicama je dobra. Daleko je to još od onih slavnih dana rumunjskog rukometa kada im je reprezentacija bila superjaka, a klubovi igrali bitnu ulogu u europskim kupovima. No, polako se rukomet opet diže. Velik broj španjolskih trenera radi u Rumunjskoj, a i sve je veći broj stranaca po klubovima – istaknuo je Vujić. Kakav je život u Bukureštu? – Veliki grad koji ima baš sve, kao i Zagreb, Pariz, London. Stanujem malo izvan centra, u kvartu u kojem su uglavnom smješteni ostali igrači. U klubu je dosta igrača s prostora bivše Jugoslavije, ali ima nas dosta i u ostalim klubovima iz Bukurešta pa se često znamo družiti izvan parketa – zaključio je Stefan Vujić.
Za nas nije baš bilo blagdanskog uživanja, ove smo godine to zaboravili, ne igramo kod kuće tako često MIRKO ALILOVIĆ vratar reprezentacije Već mogu zamisliti kakvo će biti ozračje na našoj prvoj utakmici. Postali smo rukometna nacija, ljudi nas prate MARKO KOPLJAR desni vanjski reprezentacije Na mojoj poziciji najveća konkurencija bit će mi Nemanja Obradović iz poljske Wisle