Predsjednica Vrhovnog suda Poljske o “državnom udaru” i “zakonskom bezakonju”

Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednik Savjetodavnog vijeća europskih sudaca Đuro Sessa reagirao je na kolumnu “Životinjska farma” s naslovom “Hrvatska treba podržati lustraciju u Poljskoj” (VL, 30. 12. 2017., str. 27). Reagiranje sadrži pismo predsjednice Vrhovnog suda Poljske i najbolji je, pojašnjava Đuro Sessa, komentar svim pobornicima totalitarnih rješenja bez obzira kojeg su političkog predznaka. Kako se promjene u Poljskoj u glavnom tiču protuustavne smjene sudaca umjesto komentara, piše Đuro Sessa, u nastavku citiram prevedeno s engleskog jezika otvoreno pismo predsjednice Vrhovnog suda Poljske prof. dr. Margolzata Gersdorf, koje je 22. prosinca 2017. poslala građanima Poljske glede postupanja zakonodavne i izvršne vlasti Republike Poljske. “Obvezna sam otvoreno progovoriti na prekretnici za sve nas, motivirana člankom 1. Ustava Republike Poljske u kojem stoji da je Republika Poljska država koja služi općem dobru za sve državljane Poljske. Došao je dan kada je u zemlji u samom srcu Europe, prekinut mandat predsjedniku Vrhovnog suda Poljske aktom Parlamenta koji je samo na prvi pogled zakonit. “Državni udar” protiv jedne od najvažnijih institucija Države, poduzet je, da ne bi bilo dvojbe, ne uz pomoć vojne sile ili paravojnih snaga, već “samo” uz pomoć zloupotrebe legalnih institucija, koje prema poznatoj formuli Gustava Radbrucha stvaraju tzv. “zakonsko bezakonje”. Rubikon je prijeđen. Nitko nije vodio računa kada je preuzet Ustavni sud i kada je barem mandat predsjednika suda zadržan do kraja. Nisu uzeta u obzir mišljenja poljskih i stranih pripadnika akademske zajednice, ali niti mišljenja i zahtjevi poljskih nevladinih udruga, mišljenja domaćih i stranih predstavnika vlasti kao niti mišljenje opće javnosti. Politička stranka, koja je prepravila rezultate da bi u sjeni kabineta gradila autokratsku vlast konačno je uspjela i diktirati sudske odluke. Da bi održala takvo stanje trebaju joj podložni suci. Dužnosnici sudbene vlasti koji radije žele poštivati zakone, nego slijepo slušati, uklonjeni su sa svojih funkcija uz pomoć zakonskog nasilja. Živimo u svijetu iluzija, čitajući sjene zakona. Ne postoji niti moralno niti zakonsko opravdanje da se razara demokratska vladavina prava u Poljskoj, kako to propisuje čl. 2. Ustava Poljske. Svaki zakon koji krši načela neovisnosti sudbene vlasti, uključujući i Vrhovni sud, istovremeno krši i temeljno ustavno pravo svakog građanina, koja načelo nije samo opće nasljeđe europske kulture, već je opće načelo međunarodne zajednice koje nalazimo i u članku 14. Međunarodne konvencije o građanskim i političkim pravima. Želim biti posve jasna, ne branim svoju poziciju. Branim načela. Ostala sam na funkciji Predsjednika Vrhovnog suda Republike Poljske usprkos brojnim napadima, moru laži i brojnim optužbama. Reći da je to bio težak zadatak, značilo bi prešutjeti mnoge stvari. Podnosila sam brutalno nasilje, svjesna da predstavljam Državu, kao sudac i predsjednik Vrhovnog suda primila sam mandat od Predsjednika Republike, kao vrhovni državni dužnosnik (članak 126 Ustava) izabrana od strane suverena, poljskog naroda. U tom smislu moj mandat je jednako snažan kao i mandat svakog člana parlamenta. Prisegnula sam da ću poštivati vladavinu prava i zato se neću saviti pod pritiscima. Kada bi učinila drugačije, to bi značilo moj pristanak na nezaciju zakonitost i nepravdu, na razaranje vladavine prava. Upozorila sam Vladu da ne krši društveni dogovor u formi Ustava. Hodate neoprezno po rubu provalije u koju bi konačno mogla pasti čitava nacija. Kako je to rečeno u Američkoj deklaraciji o neovisnosti iz 1776. “Zaista razboritost nalaže da se Vlade ne mijenjaju zbog nevažnih i prolaznih razloga”... Ali kada dugi niz zloupotreba i uzurpacija, sljedeći nepromjenljiv cilj odaje namjeru svođenja vladavine na apsolutni despotizam, njihovo je pravo, njihova je dužnost zbaciti taku vladu i osigurati nove čuvare svoje buduće sigurnosti. Pozivam građane da pročitaju Ustav i da donesu vlastite zaključke. U vlastitom interesu odlučite poštuje li Vlada Ustav, ne zaboravljajući da onaj tko pobjedi u demokratskim izborima nosi vlast ne samo za svoju izbornu bazu već i u ime svih građana. Niti jednoj političkoj garnituri ne pripada pravo razoriti ustavne strukture države, kao što bi to učinile okupacijske sile. Usput budi rečeno, ideja općeg dobra je kamen temeljac ne samo poljskog ustava, već i katoličke socijalne doktrine, tako bliske svim vjernicima. Stoga kršenje tog načela nije samo nezakonito već je i duboko nemoralno. Poljski narod neće i ne smije na to pristati.” – zaključuje otvoreno pismo predsjednica Vrhovnog suda Poljske, koje smo primili posredovanjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske. u ovom slučaju taksi prijevoza a da nije baš upućen u tu temu. Pajdaš mu je u DH gospodin iz Ubera koji kod nas ima isti status kao i marihuana (zabranjen je, ali se koristi) i kada naše Ministarstvo prometa stavi njihove predstavnike u radnu skupinu za izradu novog zakona to vam je isto kao da Ministarstvo zdravstva u radnu skupinu stavi nekog iz kolumbijskog kartela da rasprave kako je marihuana dobra za razne bolesti. U slučaju taksi prijevoza u Zagrebu izjaviti da će liberalizacija donijeti manje cijene i kvalitetniji prijevoz može samo netko tko to gleda kroz ružičaste naočale. Kao vozač taksija želio bih da mi netko pokaže matematiku po kojoj će ta liberalizacija dovesti do manjih cijena, kvalitetnije usluge, novih vozila, više zaposlenih... Isprva će i biti više zaposlenih jer će svi oni misliti kako je to lagani način da zarade, ali nije isto radi li nas 1350 ili 5000. Novi obrtnici ili vlasnici j.d.o.o kupit će novi auto, otplaćivati ga, servisirati, registrirati... Nakon određenog vremena bit će zatvaranja tih obrta. Povećat će se broj blokiranih. Razgovarao sam s nekom djelatnicom Ekonomskog instituta koja se veseli liberalizaciji taksi tržišta jer će se voziti jeftinije. Platit će možda 15 umjesto 25 kuna kao sada. Kao pojedinac ne mogu od Instituta dobiti odgovor, ali kao udruženje od njih možemo naručiti studiju isplativosti i održivosti ovog posla i naravno platiti 150-200 tisuća kuna. Na kraju ta studija nikoga ne obvezuje ni na što. Čini se da u Ministarstvu prometa na ovu stvar gledaju isto kao i gospodin Lubura, dakle onim istim naočalama samo što su kod njih na staklu još i flasteri. Znači što prije moram tražiti plan B ovdje ili u inozemstvu.