Teško je voljeti vampire, osobito kad su naši
Mladić koji je nedavno diplomirao upitao me bi li trebao ostati u Hrvatskoj ili se pridružiti hordama sposobnih ljudi koji napuštaju zemlju. Objasnio mi je da dio njega želi ostati kako bi iščupao sudbinu naše zemlje iz ruku prevaranata. Međutim, priznao je i da neprestano osjeća da žrtvovanje “sebe” i karijere, što podrazumijeva ostanak, jednostavno nije vrijedno truda. Uistinu deprimirajuće, no ne mogu ga kriviti zbog brutalne, ali racionalne računice. Svjestan sam da se nekad isplati boriti čak i kad se povrat ulaganja neće dogoditi za vašeg životnog vijeka. Međutim, svi imamo samo jedan život i ne mogu odrediti kako će netko drugi provesti svoj. Hrvatska ima mnogo problema. Međutim, osnovni je problem to što većina naših vođa nije sposobna komunicirati jasno i iskreno. Od oltara do govornica, naši vođe jednostavno ne mogu – ili se boje – komunicirati smisleno. Ponekad nas iznenadi pokoja doza otvorenosti. Uzmite za primjer nedavni slučaj Darka Milinovića. Podnio je ostavku jer njegova Vlada nije pratila “dobro uhodanu praksu” postavljanja lokalnih poslušnika na visoke pozicije u Vladi (na pozicije su postavljeni drugi poslušnici). Njegovo očito razočaranje činjenicom da su njegovi kandidati odbijeni zbog onoga što je vidio kao stranačko favoriziranje istovremeno je bilo osvježavajuće iskreno i odvratno. Hrvatske institucije nisu plijen u političkim ratovima – no čini se da to našim izabranim zaštitnicima baš i nije osobito jasno. Upravo je taj plijen razlog što se bave politikom; to nema veze s osjećajem odgovornosti prema javnosti koja im je ukazala povjerenje. Taj egzistencijalni odgovor na pitanje “zašto?” smislen je odanim članovima stranke, no nije prihvatljiv dobrom dijelu naših građana koji ne pripadaju političkim strankama. I ne samo to – upravo je taj odgovor odgovoran za averziju koju naši ljudi osjećaju prema državi i državnim institucijama. Svima je jasno što se događa: imamo vampirsku državu. A vampire je teško voljeti, osobito kad su naši. Zašto bi Hrvatska uopće morala postojati – kakav bi odgovor zadovoljio vas, vaše supružnike i vašu djecu? Ovo me pitanje mučilo prije točno dvije godine, kad sam bio kandidat za ministra gospodarstva. Nažalost, situacija se nije drastično poboljšala – naprotiv, imam dojam da se i pogoršala: još smo više podijeljeni i nezadovoljni. Stoga je moj savjet ostao nepromijenjen – očajnički nam je potrebna nova vizija sebe i naše zemlje. Naša dosadašnja stabilna putanja dovela nas je samo do deprimirajuće stagnacije. Ako ostanemo na istom pravcu, naša će politička i ekonomska budućnost biti ista kao i naša prošlost. “Moramo postati bolji – razboritiji, odgovorniji i mudriji, osobito kad su u pitanju prilike koje nam se ukazuju. Hrvatska mora postati zemlja nade, pravde i prilika.” To je bila moja vizija naše nacije prije dvije godine i još se nije promijenila. Mislim da je to ono što nam je potrebno. Meni je stoga odgovor na pitanje zašto bi netko trebao ostati ovdje poprilično jednostavan: Ostajem ovdje jer želim tu viziju pretvoriti u stvarnost. Hoće li biti jednostavno? Neće. Ali dogodit će se kad-tad… ako dovoljno ljudi dobre volje zajedno poradi na ostvarenju te vizije. U protivnom ostanak u Hrvatskoj nema smisla.
Milinovićevo razočaranje jer su njegovi kandidati odbijeni istodobno je osvježavajuće iskreno i odvratno