Mijenjali smo izbornika usred turnira 1996.
Poraz od Jugoslavije u Sevilli presudio je Abasu Arslanagiću
Igre u Atlanti izborili smo u Ciudad Realu gdje smo u susretu za peto mjesto na EP-u pobijedili Češku, a vodio nas je s klupe tehniko Kada je Europski rukometni savez odlučio krenuti s organizacijom EP-a te da će se prvi održati 1994. godine u Portugalu, našim rukometašima to je bio veledobitak. Jer, nisu sudjelovali na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine niti na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj 1993., a imali smo vrlo jaku momčad – Bašić, Ćavar, Smajlagić, Perkovac, Puc, Saračević, N. Kljaić... Uostalom, ti dečki osvojili su 1993. godine zlato na Mediteranskim igrama u Francuskoj.
Nekad se igralo u lipnju...
S velikim nestrpljenjem čekali smo kvalifikacije za prvi EP. Nakon dvije uvjerljive pobjede nad Bugarskom, uslijedila su dva teška gostovanja, kod Bjelorusije (23:23) i Islanda (22:24). Gubitak ta tri boda nadoknadili smo u zagrebačkim utakmicama uvjerljivo svladavši Island, a onda pred 10.000 gledatelja i Bjelorusiju (27:24). Izbornik je bio Zdravko Zovko koji je s rukometašima Zagreba osvojio dvostruku krunu pobjednika Kupa prvaka. A većina igrača koja je igrala u klubu bili su nositelji igre u reprezentaciji. - Pokušat ćemo osvojiti medalju. Kvalitetni smo, ali kvalitetne su i ostale reprezentacije - govorio je Zovko uoči odlaska u Portugal. Za razliku od današnjih velikih rukometnih natjecanja, prva tri EP-a održana su na kraju sezone, početkom lipnja. Igrali smo u Almadi, a na EP-u sudjelovalo je 12 reprezentacija. U prve tri utakmice pobijedili smo Njemačku (24:22), a izgubili od finalista SP-a iz 1993. godine, Rusije (18:21) i Francuske (25:27). U tom trenutku polufinale nam je bio prilično daleko bez obzira na to što smo u dva posljednja kola za suparnike imali slabašne Rumunjsku i Bjelorusiju. Naime, uz dvije pobjede trebala nam je i pobjeda Rusije nad Francuskom. I baš se taj scenarij dogodio pa smo ušli u polufinale, na megdan tada jakim Šveđanima. Već na poluvremenu (7:13) sve je bilo jasno. Švedska je otišla u finale, a mi u borbu za broncu, u kojoj smo bili bolji od Danske (24:23).
Nekić preuzeo odgovornost
Dvije godine kasnije, Europsko prvenstvo održavalo se u Španjolskoj. U kvalifikacijama nismo imali problema, osvojili smo prvo mjesto u skupini, sa samo jednim porazom, od Slovenije u dvorani na Kodeljevu. Ždrijeb je htio da igramo u skupini u Sevilli. U prve tri utakmice sve je bilo dobro, sve do susreta s Jugoslavijom. Izbornik je bio Abas Arslanagić i dojam je da nije dobro psihički pripremio naše rukometaše. Uslijedio je bolan poraz (24:27). - Znao sam da mi je to posljednje veliko natjecanje kao igraču i silno sam se želio oprostiti s medaljom. Naš izbornik Tuta Živković odlično je analizirao igru Hrvatske i pobijedili smo bez većih teškoća - prisjeća se Veselin Vujović, tada igrač Jugoslavije. Za polufinale nam je trebala pobjeda nad Rusijom, no dogodio se još bolniji poraz (21:28). Ostala nam je još samo utakmica za peto mjesto koja je bila također važna jer je peto mjesto donosilo plasman na Olimpijske igre u Atlantu. - Smijenili smo Arslanagića. Utakmicu protiv Češke za peto mjesto vodit će Vlado Nekić - govorio je Zoran Gobac, u to vrijeme dopredsjednik HRS-a. Tako je Vlado Nekić jedini put sjeo na klupu, pobijedio Češku (27:25) i odveo Hrvatsku u Atlantu. Treći EP održan je u Italiji. Nakon Atlante došlo je do velike smjene generacija pa izbornik Velimir Kljaić nije imao baš preveliki izbor dobrih igrača. Hrvatska je u skupini bila četvrta, a u razigravanju za sedmo mjesto izgubila je od Francuske.
Bio sam među mlađima na prvom EP-u. Imao sam 23 godine, ali sam kod Zovka dobivao puno prilika SLAVKO GOLUŽA bivši reprezentativac