NA RUSKOJ GRANICI
Nijemci su poslali svoje najbolje oklopnike, a Francuzi legionare. Pravo društvo za naše Tigrove
Svi poslali najbolje postrojbe, pravo društvo za naše Tigrove
Hrvatska je, kao jedina država NATO-a, uputila postrojbu i u Poljsku i u Litvu, gdje sada ukupno ima čak 258 naših vojnika Kada je prije nekoliko mjeseci Hrvatska poslala na sjever odnosno sjeveroistok Europe čak dvije vojne postrojbe, to je više iznenadilo hrvatsku javnost nego onu u Poljskoj i Litvi. Iz Hrvatske su naši vojnici otišli ispraćeni i dvojbama o opravdanosti “prednje prisutnosti” Hrvata tik uz granicu s ruskom enklavom na Baltiku Kalinjingradom. Oprezni bi rekli: što nam treba petljati se s Rusima. No, pobijedila je logika pripadnosti NATO-u pa je Hrvatska uputila, kao jedina država NATO-a, postrojbu i u Poljsku i u Litvu, gdje sada ukupno ima čak 258 naših vojnika. U Poljskoj, a posebno u Litvi koja je po mnogočemu “u našem razredu”, hrvatski su vojnici dočekani uz srdačnu dobrodošlicu. Poljska jest velika zemlja s profesionalnom vojskom s više od 100.000 pripadnika, no svejedno joj je bilo jako stalo da se među raspoređenim snagama NATO-a u Poljskoj nađu i Hrvati. Stoga je MORH neplanirano odlučio poslati našu postrojbu sa 71 vojnikom u vojni garnizon u mjestu Bemowo Piskie.
Dobre su vam puške
U tom je garnizonu više od 1300 vojnika NATO-a, pod zapovjedništvom su snaga SAD-a koji daje oko 1000 vojnika, većinom je riječ o topnicima, a uz naše, tu su i Ru- munji s protuzrakoplovnim topovima, Britanci s izvidništvom... Naši grupi pružaju potporu iz bitnice višecijevnih raketnih bacača Vulkan 122 mm. Za nedavna posjeta ministra Damira Krstičevića i načelnika Glavnog stožera OSRH generala zbora Mirka Šundova odmah se moglo uočiti da su se naši vojnici jako dobro snašli u baltičkim uvjetima te su motivirani da se u svojoj šestomjesečnoj rotaciji i “odmjere” s pripadnicima savezničkih vojska. Naime, oni u Poljsku i Litvu nisu otišli “stražariti”, nego provoditi specijalističku obuku i treninge te da se naviknu i nauče na tu zvučnu NATO-ovu “interoperabilnost”. Pa su naši vojnici uvježbali rabiti svoje Vulkane na znatno manjim udaljenostima nego kad vježbaju u Slunju, gdje rakete mogu dosezati i 20 km, dok su u Poljskoj zbog manjeg poligona gađali na 5 do 6 km. Osim što su sve ostale postrojbe ostavili iza sebe u nogometu, na pitanje po čemu su još naši zanimljivi Amerikancima, Britancima, Rumunjima i Poljacima, uglas odgovaraju – “po osobnom naoružanju”. Hrvatski vojnici, naime, odlukom MORH-a, od prošle godine u sve strane misije odlaze naoružani i opremljeni hrvatskim pištoljima i VHS-2 jurišnim puškama karlovačkog HS Produkta. I pripadnici stranih vojska okušali su se s našim VHS-icama, a naročito se sviđaju Amerikancima, jer su lagane i futurističkog izgleda. Imaju,
međutim, problema s ciljnikom, nisu navikli na tzv. crvenu točku kao nišan.
Naši najmlađi
Poljaci su na oprezu kada je posrijedi opasnost od Rusije, no u Litvi se osjeća i strah u javnosti, što nije čudno s obzirom na povijest. U garnizonu u Rukli smješteno je čak 187 naših vojnika, uglavnom Tigrova, s 15-ak borbenih oklopnih Patria. Jedini su ondje s vozilima na kotačima, a Patrije ih imaju po osam, pa je svima bilo zanimljivo vidjeti kako će se naši snaći u litavskom blatu gdje je i gusjeničarima teško. Nijemci (450 vojnika), koji zapovjedaju grupom u Rukli, došli su sa svojim glasovitim tenkovima “Leopardima 2”, a ne zaostaju ni Francuzi (276 vojnika) sa svojim “Leclercima”. Nizozemci (255) su na oklopnjacima, a ima i nešto Norvežana koji daju izvidništvo i snajperiste. U Rukli je vojna atmosfera “za oktavu” viša nego u Poljskoj jer su ovdje svi poslali svoje elitne postrojbe. Nijemci svoje najbolje oklopnike, a Francuzi svoje legionare. Pravo društvo za naše Tigrove koji, premda baštine i pravo ratno iskustvo, nemaju u sastavu, kako bi se moglo zaključiti, starije vojnike. Ima i njih, naravno, kao i u zapovjedništvu, no zanimljivo, naši su Tigrovi u Rukli najmlađa postrojba! A da dobro ciljaju, pokazali su već na prvom odmjeravanju s Nijemcima, Nizozemcima i Francuzima. Gađalo se njemačkom “Heklericom”, a najbolje su gađali, čemu čuđenje, upravo hrvatski Tigrovi. Rekli su nam da jedva čekaju proljetne i ljetne manevre kada će se ponovo odmjeriti sa savezničkom elitom.
Naši vojnici nisu na sjever otišli “stražariti”, nego provoditi specijalističku obuku