U dva dana prodam 1 kg trešanja po 250 kuna
Prodavač na Dolcu Drago Panić kaže da ljudi kupuju po 20 dag, kilogram, a ima i onih koji uzmu cijeli paket iz Čilea od dva i pol kilograma
Osim trešanja, na najvećoj gradskoj tržnici prodaje se i papaja za 110, šparoge za 140, ali i rikula i matovilac koji koštaju 60 kuna Jedni gledaju i mrmljaju sebi u bradu, dok se drugi naglas čude. No gotovo da nema prolaznika Dolcem kojem ne zapne za oko velika istaknuta cijena iznad tamnocrvenih trešanja. Za kilogram “paprenih” 250 kuna ipak će izdvojiti neki. Jer, ne bi ih držao na štandu, kaže Drago Panić koji ih prodaje, da brzo ne odu. Dva i pol kilograma, koliko ih u paketu stigne iz dalekog Čilea, proda u roku od nekoliko dana. A tko ih kupuje, Panić ipak ne otkriva. – Kupuju ih... – samo kratko odvraća. Jedna osoba, dodaje, zna uzeti i cijeli paket, netko uzme pola kilograma, netko kilogram, a drugi tek 20 dekagrama.
Transport razlog skupoće
Strancima koji žive u Zagrebu, konstatiraju prodavači s Utrine, tržnice na kojoj nema ovakvih ekstremnih primjera, nije problem izdvojiti i veću cifru ako zažele trešnje usred zime. – Oni samo kupuju ono što požele i to ih možda podsjeća na njihov kraj. Kolegica mi radi uglavnom sa strancima, oni joj samo daju popis, a ona nabavlja što im treba i dostavlja. I nikad nisu pitali za cijenu – kaže gospođa koja prodaje na Utrini. Njen kolega na Dolcu na čijem se štandu crvene trešnje dodaje, pak, da je cijena dobrim dijelom formirana zbog načina transporta. Ove trešnje, naime, dolaze avionom, u posebno pakiranoj kutiji, dobro skladištene, a iz Čilea do Zagreba stignu u svega dva dana. – Idu avionom u Barcelonu i onda za Zagreb. Inače većina voća putuje brodom. Takvo je voće, naravno, jeftinije, ali se i bere malo zelenije kako bi izdržalo put – kaže Drago Panić šaleći se da on zapravo i prodaje sezonsko voće. Samo što je sezona tom voću – u nekoj drugoj zemlji. – U Čileu ih beru u prosincu i siječnju, u tim mjesecima mi ih i prodajemo. Nabavljam ih na Veletržnici od jedne firme koja voće uzima direktno od proizvođača – kaže Drago Panić. Dok smo stajali za njegovim prodajnim mjestom nitko ih, doduše, nije kupio. No zato je ostalo, ne baš jeftino, voće i povrće “išlo” gotovo bez stajanja. Jedna je mlada djevojka kupila, primjerice, papaju za 110 kuna, kupovale su se i paprike za 24, feferoni za 45 kuna... No tamo su i šparoge, kojih kilogram stoji 140 kuna, ali i “super” mango za 100 te “super” ananas za 50 kuna. – Kad ispred voća stavimo prefiks “super”, to znači da se radi o najkvalitetnijoj namirnici. Imamo mi i obično voće i povrće iste vrste, ono košta upola manje – kaže Drago Panić. Osim njegova štanda, na tržnici Dolac ostale su cijene relativno prihvatljive iako ima onih koji na određene vrste drže cijenu. Poput rikule ili matovilca koji koštaju po 60 kuna po kilogramu.
Matovilac iz plastenika
Visoka je to cijena u odnosu na Utrinu, gdje isto zeleno lisnato povrće stoji 10 kuna. No, bez obzira na to, Jadranka Tunić koja ga prodaje na Dolcu nema problema s prodajom. – Uzgajamo ih u plasteniku u Svetom Ivanu Zelini, no kupci najčešće uzimaju za 10 kuna. Taj iznos dovoljan je da dobijete količinu za jednu dobru salatu – zaključila je Jadranka Tunić.
Prodavač na Dolcu: Pa ja i prodajem sezonsko voće, samo što mu je sezona u drugoj državi