MARIO STANIĆ:
DUGO SAM IZBJEGAVAO SUOČITI SE S TIME DA MI TIJELO NE PODNOSI GLUTEN
Zbog takvih kao on grade se najveće stvari, pobjeđuju najteže utakmice i žive prave uspomene. I zato, dragi, ne srami se ovoga što pišem. Nemaš čega, čovjek Božji, nemaš čega. I hvala Ti što si gonio tako dobro. Nešto za sebe, puno više za nas – svojedobno je za Marija Stanića napisao legendarni Zvonimir Boban. U samo nekoliko rečenica opisao je Stanića i njegov život. Protkan trnjem i teškim trenucima, ali trijumfalan. Stanić je čovjek iz “raje“i to ne skriva. Uvijek jednostavan i pristupačan. Nikad elitist. Moglo bi se reći da je Stana ono najbolje od Bosne i Hercegovine. Hercegovački kameni geni i sarajevski šlif za raju, uvijek su ga obilježavali u životu i karijeri. Kakav je bio kao nogometaš, takav je i nakon karijere. Uspješan i skroman. Mnogi su teško prebrodili prijelaz u civile, no Mario Stanić primjer je čovjeka s vizijom i idejom. I – što je još važnije – s voljom za rad i napredovanje. Stanić nas je dočekao na svom posjedu u Bijači. Malome mjestu uz granicu s Hrvatskom. Reklo bi se odsječenom od svijeta. Ipak, Stanić ima poseban odnos s tim područjem. Uvijek rado ističe svoje hercegovačke korijene. Taj turistički potencijal. Hercegovina je posebna na svoj način i takvu je treba prezentirati – kaže nam Stanić.
Baza za odmor
Kaže da treba mijenjati mentalitet jer bez toga nije moguće napraviti velike iskorake. – Ljudi moraju naučiti cijeniti svoju zemlju i svoj kraj. Žalosti me što ne koristimo dovoljno što nam ova škrta zemlja daje. Nigdje u svijetu nema ljepšeg divljeg šipka, smokve ili masline. To su posebnosti ovoga kraja i potrebna je dobra volja da se on pokrene. Nije to samo stvar turističke Tomislava Ćurkovića. S njima sam imao pozitivna iskustva otprije pa su bili logičan izbor za ovaj projekt. Oni su mastermindovi ovoga zdanja. TD Company iz Ljubuškog obavio je veliki izvođački posao. U svakom poslu potreban je kvalitetan tim. Bez toga se ne može. Bez mnogih ljudi ovo ne bi bilo ovako kvalitetno – kaže Stanić. Dodaje kako nije nikada imao namjeru graditi kompleks za prikazivanje. – Ja sam u startu to dosta odbijao. Ovo je zamišljeno kao jedna baza u kojoj se mogu skloniti od svakodnevnih obaveza i stresa. No na nagovor ljudi iz struke koji su projekt prijavili za neke nagrade, pristao sam na to. Drago mi je da je projekt dobio mnoge nagrade i to je svakako jedna satisfakcije za sve one koji su ugradili dio sebe, svoga rada i truda u ovo. Imamo stav i kad nemamo pojma. Stihovi su to pjesme Hladnog piva. Pjevuši je Mario Stanić dok uz kaminsku vatru priča o sebi i svom životu. Naravno, ovi stihovi su highlight njegova životnog iskustva. A ono je golemo i neprocjenjivo. – Za sebe ću uvijek reći da sam hercegovački Sarajlija. To Sarajevo me je odgojilo u neku ruku i dalo mi pečat. Kad sam Mislim da bismo tada svi bili zadovoljniji u životu. Rado se sjeti svojih nogometnih početaka u Sarajevu. – Bio sam u klubu gdje su se uvijek cijenile radne navike i etike. Svi smo živjeli Želju. Živjelo se za derbi sa Sarajevom. Volim reći da nema ništa slađe od gradskih derbija. Žao mi je što je danas opala kvaliteta nogometa u Bosni i Hercegovini pa tako i u Želji i Sarajevu. No unatoč tome, uvijek rado pogledam vječiti derbi. To je poseban događaj za svakog Sarajliju. Njegov život i karijera pokazali su da je uvijek imao stav o onome što
BJEŽAO SAM IZ SARAJEVA S MAJICOM I DVOJIM GAĆAMA. NO MNOGI SE NISU SPASILI
DUGO SAM IZBJEGAVAO SUOČITI SE S TIME DA MOJE TIJELO NE PODNOSI GLUTEN
sam napokon saznao da mi tijelo na apsorbira gluten na normalan način, prilagodio sam svoju prehranu i učinio si veliku uslugu. To je kod nas još uvijek relativno egzotično. No želim, sa svojim partnerima, podići svijest o personaliziranoj prehrani. Vjerujem da će to tijekom vremena postati dostupno širem krugu ljudi. Uvijek volim reći da ne postoji zdrava hrana. Nekome će nešto odgovarati, a drugome neće. Moramo prihvatiti svoje tijelo kao specifičan mehanizam koji treba tretirati na odgovarajući način. Takav režim nije nova stvar ni u svijetu sporta. Imamo bliske primjere ljude. Slaviti razlike i različitosti. Nažalost, često smo svjedoci drukčijih trendova i to nije dobro za nogomet.
Ne volim raditi polovično
Njegov je stav jasan i koncizan. Kao igrač bio je beskompromisan, takav je i danas. Ima svoja načela i nije ih spreman kompromitirati ni zbog čega. Reći će često da ga je nogomet u jednu ruku odgajao. – Od mojih početaka u mom Želji pa do Chelseaja, svakim novim treningom učio sam i usvajao znanja. I sportska i ljudska. Moj put je bio težak, prožet i tragičnim trenucima rata, dokazivanjima Buffon, Cannavaro i drugi. Pamte se i godine u Engleskoj, kao jedan od pionira novog Chelseaja. – Ne bih se zvao pionirom novog Chelseaja, ali u svakom slučaju mi je drago da sam bio dio te priče. Imao sam povlasticu da završim karijeru u takvom klubu. Uživao sam u Italiji i Engleskoj. Možda sam mogao više, a možda i manje. Kao što sam rekao, nema garancija u nogometu. Puno se stvari treba poklopiti za jednu uspješnu karijeru. Sam Stanić okušao se i u menadžerskim vodama. Kad govori o tome, voli izbjeći riječ menadžer. – To kod nas predstavlja nešto negativno. Neku vrstu muljanja. Mislim da je savjetovanje i vođenje puno zahvalniji termin. Pokrenuo sam tu priču s Goranom Vlaovićem i Borisom Živkovićem. To je svakako jedno zanimljivo i korisno iskustvo. Ipak, mislim da ću polako dizati sidro iz te priče. Previše je obaveza s druge strane da bih se i tome posvetio stopostotno, a ne volim nešto raditi polovično. Komentirajući neke pojave koje je vidio kroz takav projekt, ističe kako je danas izazovno raditi s mladim generacijama. – Teško je generalizirati, no dojma sam kako danas mladi igrači navike i etiku. Danas se nigdje ne prolazi na sam talent. Teško je sjesti sa Stanićem, a ne dotaći se hrvatskog nogometa. Došao je u fokus javnosti kao dio tima u kampanji kandidature Darija Šimića za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza. U njegovu govoru primjećuje se ogorčenost stanjem u hrvatskom nogometu, ali i sportu općenito. – Mnogi postavljaju pitanje što je imala moja generacija u usporedbi s današnjom. Na papiru su to obje fantastične ekipe. Moj je stav i osjećaj da smo mi imali zdraviju atmosferu. Da smo imali narod iza nas. Kad je falio atom snage, publika je ta koja nas je pokretala. Danas toga nema. Žalosno je da reprezentacija mora strahovati gdje će igrati da ne bi došlo do nereda. To nisu normalni uvjeti. Igrači to vide i osjete.
Shizofrena atmosfera
To vidi kao razlog mnogih zapinjanja hrvatske reprezentacije. Vođenje Saveza proteklih godina je, kaže, bilo nestrateško i netransparentno. – Otuđili su se od svog glavnog konzumenta, a to su navijači. Okrenuli su većinu nogometnog puka protiv sebe. I dalje srljaju u tom smjeru. Nemaju nikakvu strategiju. Počevši od izbornika pa nadalje. Volio bih znati po kojem se kriteriju biraju i troše izbornici kod nas. To sve dovodi do disbalansa u atmosferi u i oko reprezentacije. Nije normalno da nam igrači dobivaju poziv za reprezentaciju i za sud. Takva šizofrena atmosfera ne može iznjedriti kvalitetan rezultat. Dio je “oporbe“u hrvatskom nogometu. Izbori su prošli kako su prošli. Promjena za sada nema. No jasno ističe kako nema odustajanja. – Realno, mi nismo imali prevelike šanse da napravimo promjene odmah. To je jedan termički zatvoreni sustav koji je izgrađen da štiti njegove pojedince. Nisu problem Zdravko Mamić ili Davor Šuker. Problem je sustav koji je ovako konstruiran. Oni su samo nusprodukt takvog sustava. Jako je teško boriti se protiv toga. No mi nećemo odustati. I dalje ćemo biti glas razuma u hrvatskom nogometu – govori Stanić. Činjenica je da će se neke stvari u hrvatskom nogometu morati kad-tad