Intervju Miro Kovač

SMirom Kovačem, predsjednikom saborskog Odbora za vanjske poslove i međunarodnim tajnikom HDZ-a, razgovarali smo o odnosima sa Slovenijom, o BiH, stanju u HDZ-u...

Granični spor između Slovenije i Hrvatske i dalje opterećuje dvije zemlje, dogovora još nema, no vi i dalje predlažete upravljanje Savudrijskom valom kao u zaljevu Dollart. Ima li ikakve šanse da se tako nešto primijeni između Slovenije i Hrvatske ili je to i dalje vaša osobna inicijativa?

S obzirom na zamršenost situacije i da ne postoji sporazum o granici u Savudrijskoj vali, jedino razumno rješenje jest da se Hrvatska i Slovenija dogovore o upravljanju zaljevom. I kao ministar vanjskih poslova sam to predlagao, ne samo kolegama u Sloveniji. O tomu sam govorio i javno, u Hrvatskoj i šire. Bili smo, dakle, aktivni kao Vlada i nudili nova rješenja, i to prije nego što je Arbitražni sud odlučio da će nastaviti postupak iako je Hrvatska iz njega izašla zbog pokušaja prijevare, to jest zbog kršenja međunarodnog prava.

Objasnite kako stvari funkcioniraju u Dollartu?

Nizozemska i Njemačka nemaju sporazum o granici u zaljevu Dollart. Nijemci se pozivaju na povijest, to jest na “stalno i stvarno” njemačko provođenje suvereniteta u zaljevu, i to već od 15. stoljeća, dok Nizozemci to osporavaju i ustraju na tomu da se granica proteže sredinom zaljeva. I takvi su njihovi stavovi do dana današnjega! Međutim, 1960. godine sporazumjeli su se o zajedničkom upravljanju svojim teritorijalnim morima, tada širine do tri milje. Nakon što je 1982. godine usvojena Konvencija o pravu mora Ujedinjenih naroda, obje su države iskoristile mogućnost proširenja svojih teritorijalnih mora do dvanaest milja od obale. A do trzavica je ponovo došlo kada je njemačka strana 2010. godine odobrila gradnju vjetroelektrane u zaljevu. Nizozemci su se tada pobunili i osporili pravni temelj projekta. Uslijedile su konzultacije koje su urodile postizanjem novoga međudržavnoga sporazuma kojim se “legalizira” njemačka vjetroelektrana, definiraju nadležnosti za korištenje podmorskih kabela i cjevovoda, regulira pristup otvorenom moru iz triju luka i upravljanje plovidbom brodova stavlja pod zajedničku kapu. Sporazum su 2014. godine potpisala dva ministra vanjskih poslova, i to na brodu, ploveći iz njemačke luke Emden u nizozemsku Delfzijl. Ako se Hrvatska i Slovenija, kao ni Nijemci i Nizozemci, ne mogu dogovoriti o granici na moru, budimo razumni i praktični, pokažimo da nam je stalo do ljudi, do poslovnih subjekata i dogovorimo ovakav režim. Kooperacija umjesto konfrontacije.

Kako biste ocijenili ponašanje Slovenije u ovoj priči?

Jednom riječju rečeno, neprincipijelno. Zašto? Gledajte, kada je Slovenija 1991. godine podnijela zahtjev za priznanje svoje neovisnosti, pisano (!) je potvrdila Arbitražnoj komisiji kojom je predsjedao Robert Badinter, a koju su osim zemalja Europske zajednice poduprli i SAD i bivši Sovjetski savez, da “nema teritorijalnih sporova sa susjednim državama ili s Republikom Hrvatskom”. U istom je upitniku također potvrđeno da su za Sloveniju važeće granice s Hrvatskom sukladno stanju na dan 25. lipnja 1991. godine. Tako je i zapisano u Temeljnoj ustavnoj povelji o suverenosti i neovisnosti Republike Slovenije. To su sve javni dokumenti. Dakle, prema već spomenutoj Konvenciji o pravu mora, za Hrvatsku se morska granica protezala i dandanas proteže središnjom crtom Savudrijske vale. Kasnije, nakon međunarodnog priznanja, Slovenija je počela polagati pravo suvereniteta nad skoro cijelom Savudrijskom valom, to jest Piranskim zaljevom. Sve drugo je više-manje poznato.

Kako se po vama premijer Plenković postavio u situaciji sa Slovenijom?

Onako kako je jedino moguće. Hrvatska nudi dijalog i bilateralne pregovore. Vlada je dužna djelovati sukladno Ustavu i obvezujućem zaključku Sabora o izlasku iz arbitražnog sporazuma zbog toga što ga je Slovenija prethodno bitno povrijedila.

Ali sve se češće čuje da arbitražna presuda uopće nije nepovoljna za Hrvatsku i da se samo traži rješenje kako postići dogovor, a da ne ispadne da smo usvojili presudu?

Kao saborski zastupnik držim se Ustava i zakona. I točka! Arbitražnu odluku ne smijemo priznati zbog zaključka Hrvatskoga sabora koji odlučuje o promjeni granica Hrvatske. Ponekad se čudim nekim tumačenjima u našem javnom prostoru da je Hrvatska “dobro prošla” na kopnu. Pa jeste li primijetili da je Slovenija stvarala probleme zbog kopna, ako treba, povući će se sa Svete Gere! Fokus Slovenije je isključivo na moru, to je jasno kao dan.

Ali nije dobila ni izlaz na otvoreno more?

Slovenija je htjela “fizički dodir” svojeg teritorijalnog mora s međunarodnim vodama. A to prema arbitražnoj odluci nije dobila. Ali to sada i nije više bitno. Gledajte, luka Kopar se jako dobro razvija, ima više prometa nego luke u Trstu i Rijeci zajedno, i to bez obzira na to što nema hrvatsko-slovenskog sporazuma o granici na moru. Tu fiksacija valja razgraditi, a ja predlažem upravljanje Savudrijskom valom kao u zaljevu Dollart.

Po vama nema nikakve šanse da Sabor promijeni odluku o tome da nam je arbitražna presuda neprihvatljiva?

Ne smatram to realnim. Možemo jedino sjesti za stol i postići dogovor o upravljanju Savudrijskom valom. To pak jest realno.

Kako se po vama postavila Europska komisija u slučaju arbitraže i spora Hrvatske i Slovenije? EK nije na našoj strani, a pritom i poručuju da to nije problem samo RH i Slovenije nego da utječe na cijeli EU?

Postoji niz neriješenih graničnih pitanja na području Europske unije. Samo je pitanje kako se države prema tim slučajevima postavljaju. Rade li od toga nacionalnu dramu ili zauzimaju