Politika uništava Plitivice, imenuju se samo podobni
ka i lokalne sredine. – Postoji veliki entuzijazam djelatnika. Za početak, želim vratiti sjaj Plitvičkih jezera, stvoriti im bolju reputaciju koja je narušena negativnim konotacijama događanja posljednje vrijeme oko parka. Osigurat ću bolju suradnju s lokalnim proizvođačima hrane kako bismo njihovu hranu nudili u našim restoranima. Nacionalni je park motor razvoja čitave destinacije koju treba brendirati i upućivati turiste i na druge sadržaje. Važno je i početi rješavati kanalizaciju, vodovod, gradnju svesti u razumne okvire. Sve to može se postići dijalogom, razgovorom – kazao je ravnatelj Kovačević. I on tvrdi da je prioritet svega očuvanje prirode.
Bolje prije rata
A ona je, po braniteljima, najugroženija upravo u Plitvica Selu, samom srcu Nacionalnog parka koje se nalazi između dvije stijene; ispod prve izvire potok Plitvica, a s druge se preko Velikog slapa, glavnog fenomena Plitvica, slijeva i vodom iz jezera čini izvor Korane. Plitvica Selo prije rata je imalo stotinjak kuća, danas ih je 15 s 20-ak domaćih stanovnika, većina ih je iznajmljivala sobe gostima, imali su stoku, a vodu iz lokalnog vodovoda koji im je izgradio još Franjo Josip nikada nikome nisu plaćali, pa tako ni danas. Čak ni ljeti kada je u Plitvica Selu i nekoliko stotina gostiju. Prije nije bilo zagađenja slapa fekalijama, a danas je ono po nekim analizama ponekad i do nekoliko tisuća puta veće od dozvoljenih vrijednosti. Mještani Plitvica Sela tvrda i da je Nacionalni park bio bolje održavan, stazice su bile uređenije, bilo je više sadržaja nego danas. – Prije rata ovdje je bila zabranjena gradnja. Bilo je čak i planova da se čitavo selo premjesti kako bi se očuvao Veliki slap. Danas je sve drugačije. Nekada su nam dolazili stalni gosti Talijani, Nijemci, ostajali su tu po 15-ak dana, kupali se u jezerima, lovili ribu, a danas je to zabranjeno. Danas dolaze drugačiji gosti, ostaju po noć, najviše dvije. I domaće stanovništvo iznajmljuje sobe, ali nas ukupno nema ni trećina u odnosu na prije rata, uglavnom su to ljudi iz drugih dijelova Hrvatske, čak i izvana. Sada su tu veliki apartmani i još se gradi. Eto, i sada čujete miješalice i strojeve, a siječanj je. Netko im je dao dozvole, bez njih ne bi gradili. Osim toga, danas samo jedan kompleks apartmana ima kupaonica i WC-a kao nekada čitavo selo tako da zagađenja u sezoni sigurno ima. Ma sve vam se tu vrti oko novca. Nekada je ovdje zemlja bila malo vrijedna i Nacionalni park, da je htio, mogao je svu privatnu zemlju kupiti i tako bi gradnja bila zabranjena. No iz nekog razloga nisu iskoristili pravo prvokupa. Zato ljudi danas zemljišta prodaju i za 100 eura po kvadratu, interesa ima, a koliko čujemo, suvlasnici nekih apartmana su i političari plavih i crvenih knjižica. Samo im je kesa s novcem, izgleda, svima iste boje – kaže nam jedan od lokalnih stanovnika. Kaže, ne bi htio reći ime jer novinari i političari dolaze i odlaze, a oni ostaju.