Nostalgični su za SSSR-om, puno čitaju i imaju najbolji metro na svijetu
Jesi li primijetio? Bio si u Moskvi i Sankt Peterburgu, a otkako si se vratio, prvo se onaj u Moskvi autobusom zaletio u pješački pothodnik, a onda je odletio u zrak supermarket u Peterburgu? – našalio se prijatelj i dao povoda za razmišljanje. Iako ponekad djeluje kao najčuvanija i najopreznija zemlja na svijetu, počevši od samog slijetanja i prelaska granice u zračnoj luci, Rusi ne skrivaju koliko ih je strah terorističkih napada i koliko su mjere opreza jake. Povijest ih opominje, od talačke krize u Dubrovka teatru 2002. (najmanje 170 poginulih i više od 700 ranjenih), preko bombaških napada u metrou na stanici Lubjanka u strogom centru velegrada i zračnoj luci Domodjedovo 2010. i 2011. do eksplozije u autobusu u Volgogradu 2013. i miniranja pruge podzemne željeznice između stanica Senaja Plošad i Tehnologičeski institut u Sankt Peterburgu ove godine. U godini u kojoj Rusija dočekuje najveći i najopsežniji sportski spektakl u svojoj povijesti, jer Svjetsko nogometno prvenstvo s 32 reprezentacije u 11 gradova ipak je organizacijski veći izazov od Olimpijskih igara (Moskva 1980. i Soči 2014.), mjere opreza bit će i dodatno pojačane, a ne treba se zavaravati – Rusija ima sasvim dovoljno neprijatelja koji bi je voljeli vidjeti u problemima. Kako izgleda ruska svakodnevica? Kako živi narod najveće zemlje svijeta pritisnute ekonomskim sankcijama Zapada? I što mogu vidjeti i očekivati navijači koji će u lipnju ove godine pohrliti prema Putinovu carstvu? Evo par slika... Metro je ponos Moskve. Najveći i najljepši na svijetu. Već sam pogled na taj nevjerojatni labirint s nekih petnaestak linija izaziva divljenje. I Peterburg ga ima, ali... Jedna od šala je da Peterburžanin kad dođe u Moskvu i izađe iz Lenjingradskog kolodvora, prvo padne u nesvijest kad vidi kartu metroa. A kad stranac uđe u metro, pomisli da je promašio izlaz i ušao u neki muzej. Pojedine su stanice, neke čak i izvan centra grada poput Partizanskaje sa spomenicima borcima iz Drugog svjetskog rata, uređene i okićene dvorskim namještajem.
S policijom nema rasprave
Kao i u drugim velegradovima, na nekim se stanicama križaju i po tri-četiri linije, s tom razlikom što u Moskvi svaka nosi svoje ime, pa to još dodatno zbunjuje. Rijeke ljudi teku podzemnim hodnicima, a Moskovljani kao da trče metroom, samo što ne padaju jedni preko drugih. Vlakovi se samo izmjenjuju, čekanja praktički nema, kao na traci dolaze jedan za drugim. Policija je na svakom koraku. Ispred ulaza u metro, kraj detektora metala koji neprestano tuli i kraj kojeg još stoji stražar koji će “palicom” jedva primjetno prijeći preko ruksaka ili putne torbe prolaznika, na samim stanicama u ophodnji... Policije ima posvuda, kao i ročnika raznih rodova vojske. Kao i na ulicama. Po- licijske sirene neprestano paraju uši, postoje i posebne, glasne kao brodske trube, za zaustavljanje vozila, te još megafoni: “Odmah stanite s desne strane!” Rasprave nema. Petokrake i brojni drugi simboli Sovjetskog Saveza, propalog imperija čiji je raspad Rusima pao puno teže od pada samog komunizma kao ideološkog okvira sustava, daleko su vidljiviji u Moskvi nego u Peterburgu. I kad bi ih poželjeli sve poskidati, to bi vjerojatno trajalo puno desetljeće. Nisu se žurili kad su ih postavljali, klesali su ih u kamenu, zakucavali na vrh 240 metara visoke zgrade Državnog univerziteta Lomonosov, na ulazima u zgradu TASS-a (ruska državna informativna agencija i dalje čuva skraćenicu iz SSSR-a) i novine Izvestja na Puškinovu trgu... No, i nekadašnji Lenjingrad čuva uspomenu u obliku relativno novog Muzeja SSSR-a, odmah uz Nevski prospekt. – Dobrodošli, otkud dolazite? Iz Hrvatske? O, mi jako volimo vašu zemlju – govore djelatnice koje prate posjetitelje i objašnjavaju eksponate u obilasku muzeja, ne većeg od peterosobnog stana, u kojem su prikupljeni brojni