Žele samo krov, toplu sobu i hranu na stolu
Majka boluje od dijabetesa, otac je ostao bez obje noge, a kćer ima Downov sindrom
Prije dvije godine kuća im se doslovce urušila i sad žive u jednom dijelu kuće kojem nedostaje pola zida, puno je propuha, krov prokišnjava Krov prokišnjava, strop se urušava, a komadi žbuke padaju po podu. Djevojka s Downovim sindromom, njezina majka koja je bolesna i otac koji je ostao bez obje noge žive u jednoj prostoriji punoj vlage. Što će biti kada padne snijeg?
Nekako krpali kraj s krajem
To je slika stanja u kojem živi tročlana obitelji Dugalić iz Slavonskog Broda. Njihova se kuća u Ulici Hanibala Lucića prije dvije godine doslovno urušila. Od tada žive u krajnjoj neimaštini u preostalom stražnjem dijelu kuće koji je također u očajnom stanju i nedostaje mu pola zida. Propuh odasvud. Nemaju bojlera, nedostaje im i drva za ogrjev. Otac prima skromnu mirovinu kojom jedva pokrivaju hranu, režije i lijekove. U ruševini koja se teško može nazvati kućom i dvorištu koje više nalikuje na smetlište Dugalići nemaju velikih želja, samo čitav krov, toplu sobu i hranu na stolu. Njima i lijepa riječ puno znači. – Spletom okolnosti ostali smo bez stana i preselili smo se u ovu kuću koja je teško oštećena još u ratu. S vremenom se rascijepila i prednji smo dio morali do kraja srušiti jer je bio opasan za prolaznike. Dok smo se mogli kretati, skupljali smo po gradu staro željezo i nekako krpali kraj s krajem. Sada smo tu gdje jesmo – kaže nezaposlena Zlata Dugalić (60), koja boluje od dijabetesa, angine pektoris i artroze. Osamnaestogodišnja Viktoria ima Downov sindrom, vedra je i pozitivna, ali slabo čuje. Osim nje, Zlata i Muharem imaju još troje starije djece, dvije kćeri i jednog sina, koji su se odselili i zasnovali svoje obitelji. U blizini je ostala samo jedna kći koja ih obilazi i pomaže im koliko može. Otac Muharem (68), dragovoljac Domovinskog rata, osjeća se poniženo. Prolaznici ne mogu vjerovati da je ono gdje njegova obitelj danas živi – kuća. Šupe izgledaju bolje. Zbog dijabetesa je ostao bez obje noge i već dvije godine uopće ne silazi s malog dvosjeda u kutu sobe, za koji je prikovan dan i noć. Zbog dvije stepenice na ulazu u kuću supruzi koja se i sama teško kreće jednom je prilikom ispao iz kolica. Od tada se više ne usuđuje izlaziti van. S obzirom na to da nema novca, ne može si kupovati dijetalnu hranu koja mu je potrebna. Ima samo jednu želju.
“Da mi je normalan krevet”
– Da mi je negdje naći normalan krevet, da se mogu okrenuti k’o čovjek – kaže Muharem. Dobrotvorna udruga “Dobra volja” iz Zagreba želi Dugalićima sagraditi novu kuću, ali u humanitarnoj akciji koju su organizirali dosad su skupili tek manji dio potrebnog iznosa.