Naivno upadamo u naizgled nerješive probleme sa susjednom Slovenijom
U kakofoniji argumenata i protuargumenata glede spora sa Slovenijom valja podsjetiti na neke činjenice iz prošlosti, o kojima se ili ne zna, ili ne želi znati, pa je onda i normalno da naivno upadamo u naizgled nerješive probleme. Problemi sa Slovencima nisu od jučer, već ih se može detektirati odmah po stvaranju zloglasne tvorevine kraljevine SHS. Dok mi protestiramo protiv srpske hegemonije (prosinačke žrtve), Slovenci pragmatično djeluju u toj tvorevini, pa im njihov Anton Korošec postaje predsjednik Vlade SHS 1928., one iste, kada je ubijen S. Radić. Lako je dokazivo da su Slovenci imali bolji status, od Hrvata. Nakon rata unatoč znatno većem doprinosu hrvatskih partizana, Slovenci i dalje imaju veći politički upliv u odlučivanju na nivou cijele FNRJ/SFRJ. Slovenski političari (Kardelj, Kidrič, Kavčić, Krajger, M. Ribičić ) zastupaju prvo slovenske interese, pa tek onda jugoslavenske. Oni se previše ne bave svojim izdajicama, već našim, uključivo nevinim civilima, koriste dominantan politički utjecaj za razvoj svog gospodarstva, sudjeluju u utvrđivanju međurepubličkih granica, pritom je jedino Hrvatska doživjela redukciju svog teritorija. Jezik im nije bio ugrožen, uspjeli su održati skoro etnički čistu Sloveniju. Nije bilo nikakvih krajina. Naši partizani i komunisti bili su prvo Jugoslaveni, a potom kriomice Hrvati. Zajedno smo pokušali redizajnirati SFRJ, a kada to nije uspjelo Slovenci dogovoriše sa Srbima “operetni” rat od 16 sati i sloboda. A mi? Zna se. Njihova vojska ostade na Svetoj Geri, nedvojbeno našem teritoriju, a mi krvarimo u Vukovaru i diljem domovine. Slijedi Ljubljanska banka, pa Krško (i opet će), na kraju ucjene pri ulasku u NATO i EU. Mi snishodljivo sve to prihvaćamo, “Judinim dogovorom” Račan-Drnovšek odričimo se “viška” mora. Srećom, ili ne, to ne ratificiramo. Pristajemo na igru PahorKosor, a susjedi već imaju razrađen scenarij, spasonosnu arbitražu uz već pripremljenu “muljažu”... Ako smo u ovom sporu u pravu, nitko nema pravo na uzmak, ako pak nismo pospimo se pepelom, izvucimo maksimum koji možemo i okončajmo tu kako neki kažu grotesku. Ne zaboravimo da nam dojučerašnja braća žele granicu VKK, slovensko primorje do Neuma, bošnjačko do Prevlake, bokokotorski zaljev je cijeli crnogorski. Povijest je učiteljica života, ali mi nismo tada bili na nastavi.