Predstava satkana od čistih negativnih emocija
Tucićev tekst režirala je studentica prve godine na Akademiji dramske umjetnosti Arija Rizvić u koprodukciji s Eurokazom
Hrvatska kuća u Preradovićevoj ulici u Zagrebu pokazala se idealnim prostorom za kazališnu izvedbu iznimne drame “Povratak” Srđana Tucića praizvedene još 1898. godine u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Predstavu je režirala studentica prve godine diplomskog studija na Akademiji dramskih umjetnosti Arija Rizvić pod paskom mentora Branka Brezovca. Premijera je bila u studenome, ali predstava nije umrla nakon nekoliko izvedbi, nego se kontinuirano izvodi u koprodukciji ADU i Eurokaza s pravom izazivajući pozornost javnosti. Jer riječ je o trenutačno jednoj od najinteresantnijih i najintenzivnijih predstava u Zagrebu koju se ne bi smjelo propustiti. “Povratak” je rađen minuciozno u svim pogledima, i to od više nego ilustrativne glazbe Antuna Tonija Božinovića (u predstavi ravnopravno sudjeluju i dvije ladarice Jadranka Gračanin Putnik i Janja Ivančan), kostimografskih prepoznatljivih uradaka Mine Petre, svojevrsne domaćice predstave, pokreta za koji je bila zadužena Kasija Vrbanac... Posebno valja pohvaliti scenu Stjepana Filipeca Gesa (ostvarenu uz važan doprinos Marte Crnobrnje), koja je u skučeni prostor Hrvatske kuće uspjela ubaciti više nego svrsishodnu tamnu kocku koja je izuzetno doprinijela jezovitosti predstave. A predstava je satkana od čistih emocija, doduše negativnih. Ukratko, rijetko intenzivni crnjak nad crnjacima kakav se na sceni ne vidi tako često, pogotovo kada su glumci od publike udaljeni tek koji decimetar... Od Tucićeva mračnog teksta o preljubu, ali i surovom odnosu slavonskog siromašnog sela prema ženama, redateljica je sačuvala esenciju. Naravno, najveće divljenje zaslužuju glumci, ponajprije upravo maestralni Žarko Potočnjak u ulozi starca Dake, odlični Robert Španić i Marin Klišmanić kao nepomirljivi seoski suparnici Ivo i Stanko, iskrena Tesa Litvan kao silom prilika zavodljiva Jela, zloguka Antonija Stanišić Šperanda kao posvuduša Marta, stamena Suzana Nikolić kao majka Kata koju skrb tjera u propast te Luka u karikaturalnoj interpretaciji Borne Baletića.
Treba pohvaliti scenu Stjepana Filipeca Gesa, koja je pridonijela jezovitosti predstave
Od Tucićeva teksta o preljubu i surovu odnosu prema ženama sačuvana je esencija