Godine uspjeha, kritika, skandala
Festival se selio iz dvorane u dvoranu, pjevači su nastupali uz matrice, mijenjala se koncepcija
Sedamdesetih godina festival se i dalje razvija, njegovi protagonisti stječu veliku popularnost, ali se raspravlja i o vrijednosti zabavne glazbe
Upedesetima i šezdesetima, dok kod nas još nije bilo autorske rock-scene, estrada i festivali “lake muzike” bili su glavni generator glazbenog “daška zapadnog vjetra”, naša inačica Sanrema i prozor u bolju zabavnoglazbenu budućnost. Vječno je pitanje koliko je domaća zabavna glazba doista bila bolja prije i jesu li nam festivali kao osnovni estradni generatori tada bili bliže Sanremu? Ili, kako mi je jednom u intervjuu rekao Arsen Dedić, “zabavna glazba tada je doista bila zabavna, a danas je sve samo ne zabavna”. Radijski valovi i nadolazeća televizija bili su osnovni način komuniciranja i ključni put za plasman pjesama. Sedamdesete su godine posvjedočile razvoju festivala čiji su protagonisti u tim dekadama stigli do neslućenih razina popularnosti, ali su se pojavile i ozbiljne kritičke rasprave o vrijednosti zabavne glazbe i padu kvalitete. Podaci u arhivi Hrvatskog društva skladatelja govore o turbulentnim godinama u kojima se uz komercijalni uspjeh događaju i ozbiljni skandali, prigovori, kritike te koncepcijsko vrludanje.
Zagreb ‘70. podijeljen je u tri kategorije, večer pop-glazbe, šansona i šlagera, te završnu večer na kojoj su uz laureate nastupali i gosti iz inozemstva Claudio Villa, Carmen Sevilla i Helen Shapiro. Novi direktor festivala Nikica Kalogjera uveo je posebnu večer pop-sastava - u šezdesetima su ih zvali “avangarda” - a te godine na Zagrebačkom festivalu debitirali su i Duško Lokin, Đani Maršan, Krunoslav Slabinac i Radojka Šverko. U kategoriji šansona, koje je godinama podupirao upravo Zagrebački festival, prva je nagrada glasovima publike pripala Peri Gotovcu i Zvonimiru Golobu za “Mačku” Ibrice Jusića. Ujedno se radilo o trećoj uzastopnoj pobjedi tadašnjeg “dream teama” Gotovac - Golob - Jusić. Zagreb ‘71. preselio se pak u Kongresnu dvoranu Zagrebačkog velesajma i trajao pet večeri. Novi direktor festivala Drago Diklić najavio je megaprogram, izvođenje 69 skladbi, 12 pop-pjesama, 14 šansona i 43 zabavne melodije. Pobjednička skladba u konkurenciji hitova bila je “Gazi, gazi srce moje” Hrvoja Hegedušića na stihove Maje Perfiljeve u izvedbi Gabi Novak. Hegedušić te godine postaje dvostruki laureat jer osvaja i prvu nagradu u konkurenciji pop-pjesama skladbom “Izvor” Indexa, a valja zabilježiti da su na festivalu gostovale i inozemne pop-zvijezde Karel Got i Mungo Jerry. Spram prethodnog, Zagreb ‘72. bio je skromniji, a izostaju i nastupi inozemnih zvijezda. Na završnoj večeri pobijedila je pjesma Karla Metikoša “Dok razmišljam o nama” na stihove Ivice Krajača u izvedbi sve popularnije Josipe Lisac. Navika fizičkog “preseljenja” nastavila se i izmjenama termina održavanja festivala. Zagreb ‘73. prvi se put preselio u jesenski termin, trajao je tjedan dana i održavao se u četiri dvorane: Istri, Tehničkom školskom centru JNA, Domu JNA i Kazalištu Komedija. Nagradu žirija Srebrna ptica osvaja Arsen Dedić za skladbu “Kuća za ptice” po stihovima Drage Britvića u izvedbi Gabi Novak, a Dedić dobiva i nagradu za najbolju šansonu, “Modra rijeka”, napisanu na stihove Maka Dizdara. Tek otvoren “hram glazbe”, zagrebačka Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, 1974. postaje i novi dom Zagreba ‘74. u trajanju od dvije večeri, koliko i idući. Prva večer Zagreba ‘74. obilježena je retrospektivom Zagrebačke škole šansone u povodu desete obljetnice uvrštenja šansone u program festivala. Kao jednoj od svojih najjačih kategorija, idući Zagreb ‘76. posvetio je šansoni pet večeri održanih u Satiričkom kazalištu Jazavac, današnjem Kerempuhu. Album s pjesmama lanjskog festivala prodan je u nakladi od vrtoglavih 400 tisuća primjeraka. Godine 1977. u show-programu nastupili su Zvonko Špišić i Sergio Endrigo, a pjesma festivala je “Sve se vraća, sve se plaća” Đele Jusića i Željka Sabola u izvedbi Tereze Kesovije. Tijekom dvije večeri šansona Zagreba ‘78. u Kazalištu Komedija, zagrebačkoj se publici prvi put predstavljaju Jadranka Stojaković, Đorđe Balašević i Neca Falk, između 17 pjesama nagradu završne večeri osvaja “Što je ostalo od ljubavi?” prošlogodišnjeg pobjedničkog trolista Đelo Jusić - Željko Sabol - Tereza Kesovija. Zagreb ‘79. u završnu večer uvodi novost koja dovodi do skandala; pjevači u Lisinskom pjevaju uz snimljene matrice, a orkestar samo “glumi” sviranje. Iduće godine umjesto šansone u program se uvodi Večer revolucionarnih i rodoljubnih pjesama, zanimljivo, nakon Titove smrti, što govori da je postojao pritisak političkih struktura da se i zabavnoglazbeni festival iskoristi za jačanje ideoloških pozicija. Pobjednička pjesma u toj konkurenciji je “Balada za staroga” – naravno, Tita – Rajka Dujmića na stihove Momčila Popadića u izvedbi Novih fosila. I u konkurenciji zabavnih melodija pobjeđuje Dujmić s “Nemaš vremena za mene”, na stihove Popadića, čime Novi fosili postaju dvostruki laureati. Stručni žiri odlučio se (i)pak za pjesmu “On me voli na svoj način” Arsena Dedića u izvedbi Gabi Novak, koja osvaja i drugu nagradu publike.
Na Zagrebu ‘81. u večeri zabavne glazbe prvu nagradu publike osvaja “Plava ruža zaborava” Arsena Dedića s Gabi Novak, po kojoj uskoro ime dobiva i zagrebački country sastav, a pojavljuju se i dva mlađa kantautora, Zrinko Tutić s “Doris” – budući da je bio na obveznom služenju vojske, budući koautor pjesme „Moja domovina“nastupio je u uniformi JNA – i Ivo Fabijan s “Otvori, Marija, vrata”. U sklopu Zagreba ‘82. dodana je i večer “Zagreb u pjesmi”, s priznanjima Ivi Robiću, Stjepanu-Đimiju Staniću, Arsenu Dediću, Dragi Dikliću, Zvonku Špišiću i drugima. U konkurenciji revolucionarnih i rodoljubnih pjesama pobjeđuje “To je zemlja gdje smo rasli” Đele Jusića i Luke Paljetka s Ivom Pattierom, a na večeri održanoj u Hrvatskom narodnom kazalištu pobjeđuje “Da se razumijemo” Rade Šerbedžije, koji je, kao i Frano Lasić iduće godine na “Splitu” i “Zagrebu”, uživo “propjevao” upravo na Zagrebačkom festivalu.
Od 1984. ime festivala mijenja se u Zagreb-fest, te počinje u Dramskom kazalištu Gavella. Iduće godine trodnevna revija posvećena Univerzijadi opet je obilježena skandalom. Publika je najbolje prihvatila pjesmu nadolazećeg Tončija Huljića “Piši, piši mi” grupe Magazin, pa se pobjeda Snježane Naumovske s “Probudi se” doživjela namještenom. Savjet Festivala ograđuje se od incidenta, ali nije htio potvrditi prijedlog komisije da se pjesmi koja je osvojila najviše glasova publike oduzme dodijeljena nagrada. Direktor Zagreb-festa Drago Diklić apelirao je na Đelu Jusića da vrati pobjednički trofej, što je on odbio, a odbijen je i prijedlog Društva hrvatskih skladatelja da se završna večer ponovi pod naslovom “Koncert za savjest i publiku”. Zagreb-fest ‘86. trajao je čak tjedan dana s izvedenih 115 pjesama. Prije spomenuta nedosljednost u koncepciji, trajanju i mjestu održavanja nastavljena je i 1987. Iako održan u godini Univerzijade, festival je trajao samo jednu večer, a održan je u novom Košarkaškom centru Cibona. U potpunoj suprotnosti, idući Zagreb-fest ‘88. trajao je četiri večeri, od kojih je prva, u dvorani SKUC-a, bila superfinale emisije Radio-Zagreba “Demo X”. Na idućem Zagreb-festu ‘89. ponovno se pjevalo uz matrice, a u superfinalu emisije Demo X Radio-Zagreba, održanom u Kulušiću, pobijedila je mlada Splićanka Severina Vučković. Što je i simbolički najavilo korjenite promjene na estradnoj sceni koje će je obilježavati u idućim dekadama.
Pobjeda Severine Vučković u superfinalu Demo X-a najavila je promjene na sceni