MEĐIMURSKA BIBLIJA ČEKALA JE 265 GODINA PRIJEVOD NA HRVATSKI

Iako se Hrvati posljednjih desetljeća često busaju u svoja domoljubna prsa, punih 265 godina trebalo je proći da bi na hrvatski jezik preveli i objavili jedno od kapitalnih djela svoje književnosti koje je 1752. godine u Bečkom Novom Mjestu objavio kajkavski pisac i povjesničar, pavlin Josip Bedeković Komorski. Riječ je o knjizi napisanoj na latinskom jeziku s podužim nazivom “Natale solum magni ecclesiae doctoris sancti Hieronymi in ruderibus Stridonis ocultatum..., cum vita eiusdem purpurati Dalmatae”. Knjigu je preveo profesor Marko Rašić, a za njezino objavljivanje najzaslužniji su čakovečki ogranak Matice hrvatske čiji je predsjednik profesor Krunoslav Pranjić i nakladnička kuća Meridijani čiji je osnivač, akademik Dragutin Feletar, uredio knjigu te napisao i opsežnu studiju o Bedekoviću. Ne bi bilo dobro ne spomenuti i suizdavače knjige, a to su Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije Tkalčić, Družba Braće Hrvatskoga Zmaja, Zrinska garda Čakovec, ali i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Knjiga je objavljena lani pod nazivom “Knjiga o sv. Jeronimu, Iliriku i Međimurju”. Iako je plod zajedničkog napora više institucija, udruga i nakladnika, treba naglasiti da su za prijevod i objavu ove Bedekovićeve velevažne latinističke knjige najzaslužniji čakovečki intelektualci. Bez prevoditelja Rašića i predsjednika čakovečkog ogranka Matice hrvatske (a to su u duljem periodu uz Pranjića bili i Zvonimir Bartolić i Stjepan Hranjec,) hrvatska kultura bi još uvijek čekala na hrvatski tekst Bedekovićeve studije koju se s pravom naziva prvom monografijom Međimurja, ali i međimurskom Biblijom. Prijevod Bedekovićeva životnog djela na hrvatski jezik ispravlja se dug prema svim onim hrvatskim autorima koji su stvarali na latinskom jeziku, ali nisu imali sreću da im se djela prevedu na hrvatski jezik jer za to ili nije bilo novca ili nije bilo volje. I to kako političke, tako i one znanstvene. Uostalom, tko će se u današnje vrijeme opće površnosti opterećivati krajnje nekomercijalnim tekstovima napisanim prije dva i po stoljeća? A da nije bilo čakovečkih entuzijasta i intelektualnog nadahnuća, još bi Bedekovićeva opsežna knjiga (riječ je o šest stotina stranica) čekala na svog prevoditelja, urednika i nakladnika i veliko je pitanje kada bi ih dočekala. Istina, “Natale solum...” često se spominju u stručnim krugovima, ali će tek sada kada je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku i ljudi koji nisu profesionalno zainteresirani za povijest Međimurja i sudbinu svetog Jeronima moći saznati nešto više o burnoj povijesti tajanstvene najsjevernije hrvatske pokrajine, ali i o mjestu rođenja sv. Jeronima. A to je, po Bedekoviću, baš vinorodna međimurska Štrigova, gradić s dvije prekrasne, više nego reprezentativne crkve kojih se ne bi posramilo niti puno veće mjesto od Štrigove. Ivana Orešić, prof.