Kad se izgubi povjerenje u domovinu
Ljudi su u pokretu od pamtivijeka, naročito u potrazi za boljim životom i ne boluje od ovoga sindroma trenutno samo Hrvatska nego gotovo sve zemlje jugoistočne Europe. Svugdje gdje god pitate u bilo kojoj zemlji u regiji ljudi su nezadovoljni kvalitetom života, prije svega su nezadovoljni sistemom vrijednosti koji se ne mijenja na ovim prostorima, a nametnuti su desetljećima. Ljudi jednostavno traže jedan normalan sistem u kojem politika neće biti ispred struke, u kojem ne vlada zvanje nego znanje. Mladi traže perspektivu, njima je dosta jurnjave za vezom i poznanstvima prilikom rješavanja svakog životnog problema, zasićeni su siromaštvom, nejednakošću i nepravdom, korupcijom u javnom sektoru, sporom administracijom, nerazvijenim gospodarstvom… Interesantan je podatak da je 60% iseljenika imalo zaposlenje u RH, a među njima i brojni stručnjaci koji nisu dobili priliku za napredovanje. Svjesni da u Njemačkoj moraju puno raditi, ali svjesni i da mogu imati bolje šanse za napredak, hrvatski iseljenici se najčešće odlučuju upravo za tu zemlju koju nastani godišnje preko 50.000 Hrvata, kako procjene govore, a krajem 2016. godine u Njemačkoj je statistika pokazala da živi oko 441.000 ljudi rođenih u RH prosječne starosti 38 godina. No, da se ne zavaravamo, problema ima svugdje. Možda ne tog tipa problema koji trenutno muči hrvatske građane, ali ih ima. Ono što najviše pogađa hrvatske iseljenike i na što moraju posebnu pozornost obratiti je učenje njemačkog jezika, što brža integracija i prihvaćanje tuđe kulture, ali pri tom ne zaboraviti domovinu. Za razliku od stare generacije hrvatskih gastarbajtera, ova nova generacija ne pokazuje baš preveliku nostalgiju, čak imaju i naglašen bijes prema domovini. Zadovoljstvo novim životom u Njemačkoj je pokazalo 79% hrvatskih ispitanika dok je svega 3% reklo da nije zadovoljno. Iseljenici mahom hvale svoje nove živote, iako rade poslove ispod njihovog obrazovanja i žive u puno lošijim stambenim uvjetima. Oko 61 % hrvatskih iseljenika ima srednje obrazovanje, a 37,8% visoko obrazovanje. Iako većina radi poslove ispod svog obrazovanja imaju nadu u bolju budućnost koju su u domovini izgubili. Činjenice su neosporive da mnoge stvari vani bolje funkcioniraju nego u Hrvatskoj. Iseljenici u Njemačkoj imaju veće plaće, ali svakako se puno više radi, ima se više materijalno, ali zato manje međuljudskih odnosa. Djeca koju roditelji u Njemačkoj upisuju u nove sredine doživljavaju strašne promjene i šokove te su u znatnom zaostatku u startu za djecom koja su rođena u Njemačkoj i u pravilu postižu slabiji uspjeh u školama. Sve to zahtjeva od društva koje prihvaća iseljenike da donese mjere za što lakše integriranje i savjetodavne ustanove, ali i od hrvatskih konzulata da otvore svoja vrata sa savjetovalištima i informacijskim sadržajima. Jasno je da je uvijek skuplje platiti neuspjelu integraciju doseljenika nego dati bilo kakvu subvenciju ili prekvalifikaciju nezaposlenih. Isto tako svima mora biti jasno da kada dođu u tuđu zemlju ne počinju, od nule nego ispod nule. Uspjeti se može, ali iseljenik uvijek mora biti onih deset posto bolji od najboljih da bi mogao biti konkurentan. Kada ljudi dobiju uređeno društvo onda ipak shvate da nije samo to potrebno za normalan i ispunjen život. Međutim ne treba ni migraciju smatrati kao trajni i tragični gubitak. I Nijemci se iseljavaju i vraćaju. Čovjek koji nikada nije otišao iz svoje zemlje i ne zna cijeniti neke prednosti življenja u domovini jer nekada je potrebno da s distance prepoznate prednosti koje ste zanemarivali u svakodnevici. Postoji i svojevrstan fenomen među novom generacijom iseljenika da čak 35% njih živi u dvije zemlje. Naime, oni koju u dva mjeseca jednom odu u domovinu se smatra da žive u dvije zemlje. Zbog jeftinih niskotarifnih letova i jeftinijeg prijevoza Njemačka je blizu, a društvene mreže i komunikacija stvaraju osjećaj stalne prisutnosti. Stoga će puno njih na bilo koji način ostati povezan s domovinom. Gastarbajteri su u 2016. godini poslali u zemlju 1,3 milijarde eura ili 53 milijuna više nego godinu prije, što je najviši iznos od kad Eurostat mjeri. Sve su to prednosti koje donosi iseljavanje, ali crne brojke da bi Slavonija mogla do 2030. izgubiti preko 100.000 stanovnika su zastrašujuće. U posljednjih pet godina osječku bolnicu je napustilo preko 60 liječnika. U Slavonskom Brodu svaki peti školarac je otišao. U Hrvatskim školama manje je 23.000 đaka. U Iloku i Županji već dugo nemate gdje kupiti cipele i garderobu, jer su dućani zatvoreni. Hrvatska se nalazi u nikad težem razdoblju gdje odlazak radne snage donosi puno veću opasnost po državu nego što je to prividna korist od smanjenja nezaposlenosti. Iako se iseljavanjem stvara manji pritisak na tržište rada, odnosno smanjuje se broj nezaposlenih, istovremeno se smanjuje i broj radno-aktivnog stanovništva, odnosno ponuda rada, što u dužem roku može imati prilično negativne efekte, odnosno može blokirati rast gospodarstva. Jer bez radne snage, bez ljudskog humanog kapitala, nema rasta gospodarstva. Najveći gubitnici ovih društvenih promjena su Hrvati iz BiH koji čine trećinu svih iseljenih Hrvata u novom migracijskom valu. U Hrvatskoj ih se često percipira kao strance, pa tako da radije biraju biti stranci u Njemačkoj, a Hrvatska više ne može računati na vječnu demografsku rezervu iz BiH jer više ih je sada u Njemačkoj nego u BiH. Ovo masovno iseljavanje se s punim pravom naziva već problemom nacionalne sigurnosti, ali i dalje izostaju ili su neznatne konkretne gospodarske mjere i socijalna sigurnost koje bi ljudima omogućile ostanak i pristojan život u domovini. Mlade neće zaustaviti da odlaze spori rast gospodarstva, oni žele zemlju u kojoj se neće umjesto konkretnih rješenja postavljati na dnevni red ideološko nametanje tema. Mladi žele zemlju koja će biti okrenuta budućnosti i zato je jako važno da Hrvatska nacija ozdravi i da se napokon suoči s prošlošću, jer svima je jasno da se mlade ne može zadržati ideološkim floskulama, već modernim europskim društvenim uređenjem.
Gastarbajteri su u 2016. u Hrvatsku poslali 1,3 milijarde eura ili 53 milijuna više nego godinu ranije, što je najviši iznos od kad ga Eurostat mjeri Zadovoljstvo novim životom u Njemačkoj je pokazalo 79% hrvatskih ispitanika dok je svega 3% reklo da nije zadovoljno