Građani velikih europskih gradova su bili protiv ZOI
Zimske olimpijske igre u Pyeongchangu slabo su gledane zbog ekstremenih hladnoća, ali i velike udaljenosti od milijunskih gradova
Premda nas HRT zasipa svakodnevno olimpijskim sadržajima, tv-prijenosi sa 23. ZOI baš i ne doživljavaju neku veliku gledanost
Problem je i u vremenskoj razlici jer Pyeongcvhang je osam sati ispred pa izravne prijenose noću rijetko tko gleda. No, ne treba se tome čuditi. Hrvatska je ionako zemlja takozvanih ljetnih sportova, a kako više nema Kostelića u skijaškoj konkurenciji onda nema niti heroja koje bi hrvatski poklonici sporta pasionirano pratili kao što je to bio slučaj sa Igrama u Salt Lake Cityju (2002.), Torinu (2006.), Vancouveru (2010.) pa i Sočiju (2014.). Dakako, za razliku od Hrvatske, televizijska gledanost ovih Igara puno je veća u državama poput Austrije, Njemačke, Italije, Francuske i Švicarske, a da o skandinavskim niti ne govorimo. Jer, sjetite se samo Igara od prije 24 godine održanih u norveškom Lillehammeru koje se i danas smatraju jednima od najposjećenijih uz iznimnu atmosferu na obično krcatim tribinama.
Šola: Brrr... jako je hladno
No, Južna Koreja nije alpska ni skandinavska zemlja, a nije uspješna u mnogim drugim zimskim sportovima pa se ne treba niti čuditi slabijoj posjećenosti. - Nekoliko je faktora zašto je došlo do toga. Krenimo od udaljenosti regije Pyeongchang od glavnog grada Seula, a to je i onim brzim vlakom dva sata. Koncetracija domaće populacije na mjestima održavanja nije velika, a kako Korejci osim umjetničkog i brzog klizanja nemaju tradiciju uspješnosti pa tako niti lokalne heroje, onda je interes domaće javnosti manji. Osim toga, Južna Koreja je od Europe, a pogotovo od SAD-a i Kanade, prilično udaljena, da bi navijači dolazili organizirano u brojnim skupinama. Na kraju, valjda reći da je i klimatski faktor taj koji zacijelo utječe na domaće stanovništvo. Pričao sam s nekim kolegama iz Europskih olimpijskih odbora i oni mi kažu da vjetar strašno pojačava osjet hladnoće. Kada je minus šest, kažu, imaš osjećaj da je minus 12 - kazao nam je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša koji je ostao u Hrvatskoj upravo zbog iznimnih hladnoća koje nimalo ne pogoduju njegovu zdravstvenom biltenu. A o najvećoj hladnoći na nekim zimskim
olimpijskim igrama još tamo od Lillehammera 1994. pričali su nam i neki hrvatski olimpijci. - Jako je hladno, brrr ...... Da su ove Igre kod nas i da je ovako hladno nitko ne bi došao na natjecanja koja se održavaju na otvorenom - kazao je direktor bob reprezentacije Ivan Šola priznavši da on kao Dalmatinac teško podnosi i puno manje hladnoće. - U sportovima u kojima Korejci ne predstavljaju svjetski vrh, skijaškom trčanju, biatlonu, skijaškim skokovima...posjećenost je slaba. To je tako i zato što su i nevjerojatno niske temperature, čak i ispod minus 15, ali se vidi i da im zimski sportovi nisu najzanimljiviji i da ne znaju puno o njima. Skupi se tako dvije to tri tisuće gledatelja, ali među njima je puno Europljana organiziranih u skupine. No, vjerujem da je u dvoranskim sportovima posjećenost bolja - rekla nam je naša skijaška trkačica Vedrana Malec. S obzirom na sve ove okolnosti, a posebno na činjenicu da su najveći konzumenti zimskih olimpijskih sportova Europljani, Amerikanci i Kanađani, treba li Međunarodni olimpijski odbor ubuduće uvrstiti i taj kriterij prigodom odabira domaćina ZOI? - Za zimske Igre je to objektivno teško, no bit će bolje u Pekingu za četiri godine jer tamo su borilišta puno bliže ogromnoj anglomeraciji. Igre u Italiji bile su blizu velikog grada kao što je Torino, a i Vancouver je ogromna anglomeracija, a i područje oko Sočija prilično je nastanjeno. O ovoj problematici popričali smo i sa šefom Hrvatske misije u Pyeongchangu Damirom Šegotom kojem su ovo 8. Igre na kojima radi ovaj posao, 4. zimske. - Nadam se da će Igre 2026. biti organizirane u Europi jer čujem da će za četiri godine neka borilišta biti udaljena od Pekinga po 150 kilometara. Iako sam ja bio iznenađen tim izborom, za Kineze kažu da će napraviti i planine ako treba. Ovdje je problem što vama treba tri i pol sata autobusom od Seula, odnosno dva sata specijalnim brzim vlakom koji je uvijek toliko krcat da sam jedva na taj vlak stavio glavnog tajnika HOO-a Josipa Čopa kada je krenuo za Hrvatsku. Sve to zacijelo utječe na gledanost o kojoj je možda još prerano suditi jer nismo vidjeli niti jedno natjecanje u alpskom skijanju. No, treba znati da je ovo područje koje je izolirano i nije baš naseljeno.
Odustali Oslo, Stockholm...
Ono što postaje problem Međunarodnog olimpijskog odbora, kada su u pitanju Zimske olimpijske igre, jest to što su europski gradovi kandidati odustajali poput Stockholma i Osla. Građanstvo u tim velikim gradovima nije bilo za takve troškove pa se stvorila lokalna politička klima koja je tim kandidaturama dobrim dijelom i presudila. - Organizirati ZOI značilo bi velike investicije u sportske objekte, primjerice za bob i sanjkanje, a u našem gradu ne postoji potreba za takvim objektima nakon Igara - objasnila je svojedobno dogradonačelnica Stockholma Regina Kevius ilustriravši tako i poslovičnu skandinavsku racionalnost.
Posjećenost dvoranskih sportova je puno bolja nego onih vanjskih, zbog iznimnih hladnoća Nadam se da će Igre 2026. biti u Europi, ističe šef hrvatske misije na ZOI Damir Šegota