Gužva golgetera pred hrvatskim golom
Da se ne lažemo, način na koji se dogodio službeni posjet predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Zagrebu doprinio je slabosti, a ne stabilnosti Hrvatske. I slabosti, a ne stabilnosti, proklamirane politike građenja dobrosusjedskih odnosa. Vučićev posjet oslabio je Hrvatsku i za to je zaslužan najviši državni vrh. Evo zašto. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pozvala je Vučića u službeni posjet bez prave koordiniranosti s Vladom, u kojoj tvrde da su ostali zatečeni predsjedničinom objavom 30. siječnja da predsjednik Srbije stiže u Hrvatsku 12. veljače. Takva neusklađenost o tako osjetljivom posjetu stranog državnika već sama po sebi komunicira poruku o slabosti hrvatskih institucija. I kroz priopćenje Ministarstva vanjskih poslova Vlada je javno iskazala svoje neslaganje s tajmingom predsjedničina poziva Vučiću, koristeći izložbu o Jasenovcu, koju je Srbija organizirala u UN-u u New Yorku, kao argument za to neslaganje. No, snažnije od argumenata MVEP-a, nažalost, zvuče argumenti koje je jedan drugi predstavnik vladajuće većine, zastupnik srpske manjine u Saboru Milorad Pupovac,
Pantovčak je zatekao Banske dvore tajmingom poziva Vučiću, a potom su Banski dvori zatekli Pantovčak otvaranjem teme ratne odštete. Sve je to oslabilo Hrvatsku Legitimno je politički iskoristiti propagandističku i manipulativnu izložbu u New Yorku za crtanje linije preko koje Hrvatska neće prijeći. Nije problem ni postupiti suprotno: prešutjeti tu izložbu i fokusirati se na izgradnju boljih odnosa, pa pozvati Vučića da baš sada dođe u Zagreb. Ali jest problem kad Vlada radi jedno, a Predsjednica drugo
izrekao u emisiji Otvoreno HTV-a 31. siječnja: žalosno je da se Srbija i Hrvatska prepucavaju oko Jasenovca, najbolnijeg mjesta koje bi trebalo biti povod za suradnju Hrvata i Srba, a ako već ne može biti povod za suradnju onda bi se svi trebali suzdržavati od toga da bude mjesto sukobljavanja. MVEP u priopćenjima nije naveo koji su to točno falsifikati uočeni na izložbi u New Yorku. Jesu li to falsifikati u rangu one besramne laži i manipulacije s Vjesnikovom naslovnicom u filmu Jakova Sedlara “Jasenovac - istina”? Ne znamo. Ali znamo da ova Vlada s 50 tisuća kuna financira Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac i da mnogi to s pravom vide kao financiranje poricatelja zločina u Jasenovcu, koji, kao i spomenuti film s raskrinkanom krivotvorinom iz Vjesnika, zastupaju tezu da je ondje za vrijeme NDH bio radni logor, a da je logor smrti postao tek nakon 1945. godine. I znamo da su takve stvari (uključujući i postavljenu, predugo toleriranu pa premještenu ploču s natpisom “Za dom spremni” u Jasenovcu) jedan od razloga zbog kojih se održavaju odvojene komemoracije u Jasenovcu. Sve to govori da naš odnos prema Jasenovcu nije nešto što nam podmuklo izmišljaju i nabijaju na nos nekakvi pokvarenjaci iz inozemstva, nego što je, realno, problem koji imamo kod kuće. Taj problem slabi Hrvatsku, a tu slabost eksploatiraju i srbijanski dužnosnici koji se s postojanjem Republike Hrvatske nikad nisu iskreno pomirili. Možemo mi, naravno, upirati prstom na njih i prosvjedovati notama što nas oni prozivaju, ali možda da istovremeno uklonimo i naše unutarnje slabosti koje smo dopustili da izrastu do mjere u kojima ih oni mogu tako lako eksploatirati? U konačnici, nije problem, legitimno je politički iskoristiti “propagandističku i manipulativnu” izložbu u New Yorku za crtanje linije preko koje Hrvatska neće prijeći. Nije problem ni postupiti suprotno: prešutjeti tu izložbu i fokusirati se na izgradnju boljih odnosa, pa pozvati Vučića da baš sada dođe u Zagreb. Ali jest problem kad Vlada radi jedno, a Predsjednica drugo. Kad Vlada crta crvene linije preko kojih Hrvatska neće prijeći, samo da bi gledala kako hrvatska predsjednica veselo prelazi preko tih crvenih linija. Dajte se dogovorite. Ista molba, dajte se dogovorite, vrijedi i za stavljanje pitanja ratne odštete na dnevni red Vučićeva posjeta Zagrebu. Istog dana kad je premijer Andrej Plenković to spomenuo u svom govoru u Europskom parlamentu bilo je jasno da su u Uredu predsjednice zatečeni. Teme poput ratne odštete, koja je vjerojatno najkompleksnija tema za razgovor među bilo kojim državama, ne stavljaju se na dnevni red tako što ih se ovlaš spomene u Strasbourgu. Jedini ozbiljan način uvođenja takve teme je koordinacija, tiha diplomacija i dobra pripremljenost, pa onda i suglasnost svih strana na otvaranje takve teme. Zbog toga se i Plenkovićevo izvlačenje te teme iz rukava više doimao kao pokušaj da minira posjet s čijim se tajmingom očito nije složio. Što nas je opet vratilo u krug u kojem je Pantovčak zatekao Banske dvore, a potom Banski dvori zatekli Pantovčak… S predsjednicom i premijerom koji su toliko zauzeti zabijanjem autogolova Hrvatskoj, Vučić je lijepo mogao paradirati gostujućim terenom i poentirati tezom da je on, eto, mirotvorac okrenut budućnosti koji niti nema potrebu zabiti pokoji jeftini gol Hrvatskoj. Naravno, kad je takva gužva golgetera pred našim golom.