Gledao svjetla na semaforu pa izmislio žuti i crveni karton!
Profesor Ken Aston zaslužan je za ‘pravdu’ na utakmicama
Uveo je i žute i narančaste zastavice za pomoćne suce kako bi se bolje vidjele i po magli. Ideja mu je zaživjela već 1947. Vanja Deželić vanja.dezelic@vecernji.net ZAGREB Englezi su još davne 1888. godine osnovali prvo nogometno ligaško natjecanje u povijesti, ali proći će gotovo stotinu godina do primjene kartona, danas toliko bitnih i normalnih da se čine kao da su oduvijek tu, a vrijeme prije njih ne može se zamisliti. Stvarnost je drugačija, tek se 1992. na razini Fife i Uefe odredilo da svako nogometno natjecanje na svijetu mora uvesti kartone, sve do tog trenutka oni su bili stvar izbora na razini nacionalnih prvenstava i kupova. Način na koji se došlo do ideje njihova nastanka zanimljiv je, kao i sve što se uvodilo u ljudskoj povijesti prvi put. Njihov tvorac na ideju je došao u trenutku kad se to mogao najmanje nadati.
Nije uspio kao igrač
Profesor Ken Aston rodio se 1915. u engleskom Essexu i zaljubio u nogomet, ali na travnjaku se nije pronašao kao igrač zbog problema sa zglobom noge, već kao sudac, što u ono vrijeme nije bio baš najpopularniji posao. Ali zaljubljenik u pravila, čistoću igre i poštenje morao je pružiti svoj obol igri koju toliko voli i učinio je to 1936. polaganjem svih potrebnih ispita. Malo je tko tad mogao znati koje će nedaće snaći svijet samo tri godine poslije i koliko će Aston nakon završetka krvavog rata učiniti za nogomet. Sudjelovao je u pobjedi nad Nijemcima, a u vojsku se prijavio odmah kad je rat počeo. Patnje koje je proživio u tim ratnim godinama ostavile su traga na njemu, ali ne na negativan način. Naime, bio je ustrajniji pomoći koliko može u onome što voli i čime se bavi pa je postao još angažiraniji kao sudac, da što prije stigne do najvišeg ranga. Pritom je nesvjesno napravio promjenu koja se ustalila diljem svijeta. U čast poginulim suborcima odjenuo je crnu uniformu i u njoj odsudio utakmicu, što se svidjelo liderima sudačke organizacije, ponajprije zato što nijedna momčad nije nosila dres takve boje pa se sudac uvijek isticao na terenu. Bilo je to priznanje za Astona, ali nije mu bilo dosta, htio je svjesno donijeti promjene koje će se ustaliti i pomoći igri. Prva takva bila je uvođenje žutih i narančastih zastavica za pomoćne suce kako bi se bolje vidjele i po magli. Ideja mu je zaživjela već 1947. iako je bio tek pomoćni sudac u nižim ligama. Morao je čekati dvije godine da stigne do najvišeg ranga kao pomoćnik, a još dodatne četiri i da postane ono što je oduvijek želio – glavni sudac najjače lige u zemlji. Uvijek je pamtio tu 1953. jer uspio je dobiti posao kao učitelj u osnovnoj školi u Essexu, uspio je postati glavni sudac i uz to je podučavao mlade suce. Nakon toga slijedi njegov uspon. Ipak, uvijek će žaliti što nije uspio suditi više od jedne utakmice Svjetskog prvenstva ili bar jednu na Europskom. Stoga, pamti se kako je dijelio pravdu tek 1962. u utakmici Čilea i Argentine. Zauzvrat, bio je šef sudaca na svjetskim prvenstvima 1966., 1970. i 1974. – Stajao sam na semaforu i razmišljao o incidentu tijekom utakmice SP-a 1966. između Engleske i Argentine. Njemački sudac Rudolf Kreitlein isključio je Argentinca Antonija Rattina i nije mu znao objasniti zašto pa sam morao koristiti diplomatske metode da ga smirim, zajedno s ostatkom momčadi. Trajalo je to dobrih desetak minuta, ali nije bilo sve jer opomene su dobila i braća Charlton, Bobby i Jack. Nisu znali za to pa je izbornik Alf Ramsey tražio službenu potvrdu Fife o tome. Cijeli kaos, potpuno nepotreban. I tako razmišljam o apsurdnoj situaciji, ugledam žuto svjetlo na semaforu, zatim crveno i to je bilo to. Kartoni! Na njih suci mogu zapisati tko je opomenut, a kad ih pokaže, neće trebati ništa objašnjavati – ispričao je godinama kasnije Aston kako mu je sinula ideja o uvođenju kartona. Ona se Fifi svidjela odmah i na SP-u 1970. kartoni postaju dio nogometne igre, no nitko na tom natjecanju nije bio kažnjen njime, tako da se čekalo do SP-a 1974. i Čileanca Carlosa Caszelya, koji je zbog grubosti zaradio dva žuta kartona u susretu prve runde protiv Zapadne Njemačke.
Od 1976. i u Jugoslaviji
Što se Europskog prvenstva tiče, crveni kartoni uvedeni su 1976. u Jugoslaviji. Iste te godine crveni su kartoni uvedeni i u Engleskoj. Prvi “sretnik” koji je dobio crveni karton bio je nogometaš tad trećeligaškog Blackburna Dave Wagstaffe. Ta vijest nije bila toliko interesantna, ali to što je dva sata kasnije tog 2. listopada u susretu elitnog ranga između Fulhama i Southamptona crveni karton u 67. minuti dobio George Best bila je vijest koja se proširila Engleskom. Na Astonovu žalost, protivnici uvođenja kartona došli su na svoje vrlo brzo i okoristili se argumentom huliganizma i već 1981. ukinulo se kartone. – Kad huligani ugledaju žuti i crveni karton, revoltirano se okreću nasilju pa radi prevencije takvog ponašanja ukidamo žute i crvene kartone – naveo je FA i implementirao odluku koja je bila na snazi sve do 1987., kad je Međunarodna sudačka organizacija natjerala FA da vrati kartone uz objašnjenje da se igra mora modernizirati i biti na razini kao u većini svijeta. Tako se od sezone 1987./1988. kartoni vraćaju i ostaju do danas. U cijelom svijetu to je postala obveza 1992. godine i Aston je na kraju mogao reći da je napravio sjajan posao. Umro je 2001. u 86. godini, a od 1983. do smrti vodio je sudačke seminare, dijelio znanje i iskustva, ali i širio horizonte kako bi uvijek bio ukorak s vremenom...
Aston je sudio samo jednu utakmicu na SPu, onu Čilea i Argentine iz 1962. godine