Velika koalicija svela bi se na podjelu pozicija jer su stranke bez programa
Iako politički analitičari mahom smatraju da bi sklapanje saveza dviju najjačih hrvatskih stranaka dovelo do prijeko potrebnih reformi i bilo na dobrobit zemlji, dosadašnja poslijeizborna prošlost uči nas da je to kod nas nerealno. Ivan Rimac odgovara i z
Zazivanje velike koalicije nije novost u hrvatskom političkom prostoru. Praktički od samostalnosti stalno se čuju vapaji upravo za tim političkim sredstvom koje bi, vjeruju mnogi, moglo dovesti do prevladavanja podjela u zemlji, kako društvenih tako i političkih, koje bi moglo umanjiti sveprisutne ideološke tenzije i dovesti do prijeko potrebnih strukturnih reformi. Iz izbornog ciklusa u izborni ciklus ti vapaji za velikom koalicijom sve su glasniji jer su i političke okolnosti sve kompliciranije i složenije.
Velika pomirba ili treće prženje
Kukuriku koalicija na čelu sa SDP-om posljednja je sastavila vlast bez poslijeizbornog pregovaranja 2012. godine. I to, među ostalim, i zato što je već tada SDP na čelu sa Zoranom Milanovićem oko sebe okupio poprilično širok krug političkih stranaka. Međutim, već iduća Vlada, kao i ova aktualna, suočila se s popriličnim poslijeizbornim „patnjama“. Štoviše, od 2016. godine do danas nagledali smo se svega i svačega – od mučnih pregovora dviju najjačih stranaka SDP-a i HDZ-a s Mostom, slušali smo bajke o tripartitnoj vladi, dobili za rukicu dovedenog nestranačkog premijera iz Kanade, preživjeli rušenje jedne Vlade od strane stranke koja ju je i sastavila, opet išli na nove izbore, dobili novu HDZ-Most Vladu, popratili izlijetanje Mosta iz Banskih dvora, pa ulijetanje „istinskog“faktora stabilnosti HNS-a i sada možemo samo čekati nove parlamentarne izbore koji bi, da su danas, doista mogli biti oni koji će nam priuštiti i iskustvo te famozne velike koalicije. Jer sva relevantna istraživanja javnog mišljenja kažu da bi Živi zid mogao osvojiti i 20-ak saborskih mandata, a Most, s kojim se HDZ već dva puta opekao, oko deset. Pa si u dvije najveće stranke, logično, sve češće postavljaju pitanje je li došlo vrijeme i za konačnu veliku pomirbu ili za „treće prženje“. Čak je i najeklatantniji pripadnik desne struje HDZ-a, zamjenik predsjednika te stranke Milijan Brkić nakon povratka iz Frankfurta na svom profilu na Faceda booku konstatirao kako „nema nama naprijed dok HDZ i SDP ne sjednu zajedno za stol i dogovore se što je najbolje za naš narod i jedinu nam Hrvatsku”. Je li Brkića na taj post inspirirala upravo situacija u Njemačkoj iz koje se baš bio vratio, a u kojoj se pokušava ići prema velikoj koaliciji CDU - SPD? Možda, nije isključeno. No upravo ta njemačka situacija inspirira i mnoge na Iblerovu trgu da dobro promisle prije nego i pomisle na veliku koaliciju. U SDP-u se itekako prati sve što se događa sa SPD-om koji je, nakon odlaska Martina Schulza iz visoke njemačke politike, pao na povijesno niske brojke. Da su danas izbori, dobio bi samo 16,4 posto glasova, tek nešto više od ekstremno desnog AfD-a, pa će novo vodstvo SPD-a imati itekako težak zadatak da svoje članstvo uvjeri kako je upravo velika koalicija s CDU-om Angele Merkel na referendumu početkom ožujka doista nužnost. I dok je nekima na Iblerovu trgu ta situacija zvono za uzbunu i dokaz da se s velikom koalicijom ne bi trebali petljati, ima i onih u toj stranci kojima sama ideja nije mrska jer je doživljavaju i kao svojevrsni pojas za spašavanje. Potpredsjednik SDP-a Zlatko Komadina veliku koaliciju smatra mogućom samo u, kako kaže, velikoj nuždi, a drugi potpredsjednik SDP-a Peđa Grbin ni u tom slučaju. – Velika koalicija niti je izgledna niti potrebna. Dapače, jednako je daleka kao što je bila u vrijeme dok je na čelu HDZ-a bio Tomislav Karamarko zbog stavova HDZ-a koji su identični Karamarkovima, samo upakirani u simpatičniju, Plenkovićevu vanjštinu. Za sve nas u politici recentni događaji u Njemačkoj, u kojoj je SPD u slobodnom padu otkako je otvoreno izravno pregovaranje o velikoj koaliciji, pokazuju da bi se isto dogodilo i u Hrvatskoj – smatra Grbin. Na izravno pitanje misli li da bi neki njegovi kolege mogli gurati upravo tu opciju ako bi to bio jedini način da se dočepaju vlasti, Grbin kaže kako se boji da je i to moguće. – Koliko bih god na to pitanje želio odgovoriti niječno, siguran sam da velika većina članova moje stranke to neće prihvatiti. Ulaskom u takvu veliku koaliciju SDP bi prestao biti SDP. Odluku o takvoj koaliciji morali bi podržati i Predjedništvo SDP-a i Glavni odbor, a poznavajući svoje kolege, uvjeren sam da velika većina na to ne bi pristala – smatra Grbin. Njegov stranački kolega Ivan Račan drugog je stava. On pak misli je velika koalicija na vlasti u Hrvatskoj moguća, i to, s obzirom na sadašnje političko stanje, vjerojatno već nakon idućih parlamentarnih izbora. – To će jednostavno biti interes i SDP-a i HDZ-a. Obje stranke će pod egidom čuvanja nacionalnih interesa, kao što je sada HNS u koaliciji s HDZ-om, biti spremne na takvu suradnju jer drugih partnera za formiranje vlasti neće biti. S Mostom i Živim zidom nitko neće moći sastaviti vlast, a tzv. Amsterdamska koalicija vjerojatno će imati premalo mandata – smatra Račan. Naravno, to tako, dodaje, izgleda u ovom trenutku i puno se toga do izbora može i promijeniti. – HDZ ima očite probleme na relaciji premijer - predsjednica države te između svojih konzervativnih i centraških jezgri, a i sam teret vlasti može dovesti do novih problema. SDP se mora konsolidirati, ali pri tome nema samo problem vlastita ustrojstva i djelovanja nego već ima i nove političke protivnike koji prijete oduzimanjem glasova. To je najvidljivije u zagrebačkom bazenu, u četiri izborne jedinice gdje stranka Milana Bandića raste, a pojavio se i pokret Zagreb je naš – smatra Račan.
HDZ i SDP suvremene stranke
Bivši premijer i bivši predsjednik HDZ-a Ivo Sanader veliku koaliciju kao potrebu ne promatra kroz aktualni politički trenutak jer drži da je sadašnja Vlada stabilna i da će potrajati do kraja mandata nego iz načelnog stajališta da u Hrvatskoj jednom mora doći do suradnje dviju najjačih hrvatskih stranaka, i to upravo velikom koalicijom, o čemu piše i u svojoj najnovijoj knjizi koja će uskoro biti objavljena u suradnji s Večernjim listom. Kaže da je knjigu počeo pisati još u proljeće 2017. godine potaknut globalnom situacijom i političkim procesima u Hrvatskoj. Pojašnjava razloge zašto je za veliku koaliciju. – Prvi je razlog povijesni. Mi u Hrvatskoj još nismo završili Drugi svjetski rat, a da ne govorimo o poraću i devedesetima. Rasprave još traju, postoje duboki rovovi čije nepovjerenje seže u Drugi svjetski rat, još nisu zatvorene teme ustaša i partizana, velikih zločina koje su počinile i jedna i druga strana. HDZ i SDP nisu sljednici ustaša i partizana. To su suvremene stranke. Da, SDP je nastao iz Saveza komunista RH, ali se tijekom 90-ih transformirao u socijaldemokratsku